Prof dr Mirjana Kuljak, EKSKLUZIVNO: Borba protiv mafije sada je kritična tačka u procesu demokratizacije crnogorskog društva

Izvor: DNMN

Dobro jutro, Veseline Vukotiću, bivši sekretaru SKJ Univerziteta Veljko Vlahović (danas, Crne Gore)! Odlično što ste prihvatili da pored socijalizma postoje i drugi, legitimni, sistemi – sistem socijalne tržisne ekonomije i sistem slobodne trzišne ekonomije. Sada ste se i opredijelili za ovaj drugi, kao što ste nekad iz fotelje partijskog sekretara promovisali / kontrolisali podmladak na univerzitetu, za potrebe tadašnjeg sistema.

Napravila sam grešku – vi, u stvari, i ne radite za neki od sistema / ideologija, vi uvijek radite za onaj sistem koji je na vlasti, održavajući strukture moći koje društvo čini upravljivim / managable (za potrebe koga treba i kad treba).

Sonja Radošević: Pohvala velikim mislima Velikog Gospodara, povodom pohvalnih riječi upućenih neposlušnima i državnim neprijateljima

Piše: Sonja Radošević

Poštovani Gospodaru,

Hvala Vam što postojite, hvala Vam što ste u ovom i bezbroj drugih prilika pokazali da država to ste Vi, hvala Vam što ste biranim riječima dokazali da su “državni neprijatelji svi koji misle različito od vlasti odnosno od Camorre, hvala Vam što ste nas sve zajedno “hospitalizovali” na ovom našem “Golom otoku.”

Hvala Vam što ste kerberima Camorre ukazali na prave neprijatelje, pustili ih sa lanca da nas rastrgaju na već dobro poznate i raznorazne načine koje primjenjuje Camorra.

Brano Koćalo, OTVORENO: Dijabolična uspavanka (kratka vinjeta iz Nikšića)

Piše: Brano Koćalo

„Ostroga mi, ubiću te!“, čuh nedavno u prolazu nekog nikšićkog klinca od 14-15 godina kako upućuje prijetnju nekom svom vršnjaku. Baš cool, strava. Zakletva u manastir Ostrog (karakteristično i nesumnjivo nikšićki „brend“) pored one na slobodu i krst, omiljena je – mahom među lokalnim sitnim krimosima, ili pak klincima(!), što je valjda sociološki zanimljivo za istražiti. Ili nije, zavisno koliko poznajete (priznajete da poznajete)  ili osjećate kako „funkcioniše“ ovo društvo. Sve je to uglavnom jasno i debelo dokumentovano  – stvarnošću. I to na svakom ćošku.

Devedesete su spomenik koji nosimo u sebi

Izvor: Forum MojePravo.net (Marcus)

“Kako objasniti da su ‘er maks’ patike koštale 250 maraka, a 93% stanovništva radilo za 5 (pet) maraka mesečno?

Kako objasniti da su se te ‘er maks’ patike skidale sa dva šamara i vraćao si se kući bos – a možda i bez jakne u sred zime?

Kako objasniti da, kad si imao ‘er maks’ patike, najčešće nisi smeo da ih nosiš van svog kraja (ako ti ih dotle nisu skinuli u kraju).

Vojin Grubač: Bilo je to kratko vrijeme slobode

Izvor: http://www.slavkoperovic.wordpress.com

Kada je Nikšićem vladala, prvi put poslije Drugog svjetskog rata, opoziciona koalicija, u vazduhu se osjećala sloboda.

Ne ulazim u priču o tome koliko je koja stranka dobila mjesta, da li je to u redu, kakve su bile personalne kombinatorike i da li su bili na svakom mjestu adekvatni ljudi, činjenicu da je ta lokalna vlast vratila ogromne dugove pređašnje vlasti, i već mogla da startuje sa novim projektima bez pomoći vlade, i slično…

Sonja Radošević: Ostala mi je teška spoznaja – da je jama u kojoj se nalazimo zahvaljući "paktu o nenapadanju" – jama bezdanica, te da “oni” koji su pravili taj pakt sada zapravo žele samo odstraniti svjedoke tog sramnog činjenja

Izvor: DNMN

Podsjetio me je ovaj intrevju sa profesorom Popovićem na njegovo nedavno gostovanje na radiju ”Antena M” u emisiji “Vruće stolice”.

Na pitanje voditeljke kako vidi dalji razvoj situacije u Crnoj Gori, poštovani profesor Popović je odgovorio da je jedna od mogućnosti uvođenje totalne diktature. Kao slušalac, uključila sam se u program i postvaila pitanje profesoru (parafraziraću) – ako je diktatura moguće naša budućnost, koliko je tome doprinijela bezrezevna podrška “intelektualaca” Đukanoviću sa kojim su sklopili “pakt o nenapadanju” i time učestvovali u stvaranju ovog užasa koji danas živimo.”

Brano Koćalo: Vrući psi

Ima ih svuda. Po ulicama, prodavnicama, bolnicama, firmama, gradovima i selima, u skupim i jeftinim autima, u kafićima. Prepoznaćete ih na raznim šalterima, ima ih po akademijama, fakultetima, u rektoratima, dekanatima, u raznim kombinatima i u raznim derivatima. Imaju kosu, kožu, uši, nos, lice. Skoro su isti kao ljudi. Bogati ili siromašni, pripadnost  i odanost ideji brzog profita i beskompromisnog uspjeha jedina im je religija. U skupim odijelima ili u prosjačkim krpama, sasvim je nebitno – njihov um radi na jednakim frekvencijama. Ima ih na gomile, ima ih baš u ogromnim količinama.

Brano Koćalo, OTVORENO: Heroj

Dok živim život koji nisam birao sam
O suhom vjetru s juga moja duša sanja
Ja čujem buku stada, vidim u daljini grad
A tanka slika jave postaje sve tanja

Haustor, Šejn

Piše: Brano Koćalo

HEROJ

U klasik westernu George Stevensa Shane, heroj u liku revolveraša Shane-a pojavljuje se niotkuda i donosi pravdu jednoj siromašnoj porodici Starrett nastanjenoj u američkoj preriji. Naime, moćni trgovac Ryker i njegova banda žele po svaku cijenu da se domognu zemlje stočara Starrett-a, ne birajući sredstva. Naravno, da to tako ne bude tu je legendarni Shane, koji donosi pravdu, razračunava sa sa Ryker-om i njegovim kompanjonima i na kraju filma odlazi odakle je i došao, nikuda. Nestaje na istom onom horizontu na kom se i pojavio. To je samo jedna, osnovna linija priče ovog istinskog remek-djela američke kinematografije. A taj osnovni zaplet ispričao sam kao moto, inspiraciju koja može da stoji na početku svake priče o slobodi: heroj se nekako uvijek pojavi, naizgled niotkuda, i rješava stvar. Pobjeđuje klasično-holivudski zakon pravde, slobode i happyend-a.