hotdogmanIma ih svuda. Po ulicama, prodavnicama, bolnicama, firmama, gradovima i selima, u skupim i jeftinim autima, u kafićima. Prepoznaćete ih na raznim šalterima, ima ih po akademijama, fakultetima, u rektoratima, dekanatima, u raznim kombinatima i u raznim derivatima. Imaju kosu, kožu, uši, nos, lice. Skoro su isti kao ljudi. Bogati ili siromašni, pripadnost  i odanost ideji brzog profita i beskompromisnog uspjeha jedina im je religija. U skupim odijelima ili u prosjačkim krpama, sasvim je nebitno – njihov um radi na jednakim frekvencijama. Ima ih na gomile, ima ih baš u ogromnim količinama.

Od iste su vrste njihovi bogati i siromašni, stvar  je samo u tome što ovi posljednji bespogovornom poslušnošću ovim prvim, žele da budu zaštićeni i sigurni u blaženoj moći novca. Svi oni znaju da razmišljaju, čine, jedu, piju, seksaju se, uživaju poroke, troše novac i vrijeme ili gladuju, mrdaju očima i ušima, neki put  čak i nešto čitaju. Kad je sezona, jedni idu u lov na divlje patke ili vukove, drugi idu da pripreme kožu za sunčanje, raspituju se za najbolje prekomorske destinacije, prelistavaju modne časopise u potrazi za pravim stvarima, treći sjede doma jer nemaju para te sezone nizašta… U međuvremenu svi oni zajedno tračaju (ubija ih neorganska dosada), ili tamo-ovamo trčkaraju obavljajući mnoge korisne posliće. Kao što je npr. odlazak na nevidljivi posao i obavljanje tog istog nevidljivog posla. Oni što rade konkretne poslove više pate jer im je teže, tako da ovi što obavljaju nevidljive poslove ispadaju pametniji, a slučajno su i bogatiji. Ali u istom su sosu i jedni i drugi. I jedni i drugi primaju plate i razne honorare. Novac ih miri i ujedinjuje. Mnogo liče na ljude, skoro su isti – zamalo isti, skoro u dlaku. Uskoro, možda vrlo uskoro, razlike će biti zanemarljive između ljudi i njih. Jer čitaju oni i neke fine knjige (ima i takvih, što da ne), filozofiju, bitnike, alhemičare i anarhiste (pa da, žele o svemu da znaju, kako tvrde), ekonomiju, istoriju, „kako biti mudar u deset koraka“, „kako biti voljen na stopedeset načina“, onda razne magazine o zdravlju i pažnji prema sebi i bližnjima. Nekad i boluju, pišu poeziju, imaju emocije, tužni su ponekad, tako bar govore. Brine ih život i budućnost planete, jede ih svakodnevica, onako filozofski. Prepričavaju tv emisije. Ma baš su slični ljudima, skoro u detalj. Pa ko su oni onda?

Oni su čovjekolike viršle.

Te ljudolike viršle (u literaturi ćete naći i termin: hrenovke; ne zna im se latinski naziv, još im se utvrđuje porijeklo) imaju atribute ljudskog, one uvijek imaju šta da kažu i o kome da misle. Jednako su rođene kao ljudi, vakcinisane, pažene da porastu. Uvjerene su da su izabrane  i da imaju plemenito porijeklo, stoga vjeruju da im je uspjeh u životu predodređen. Ali još nije naučno utvrđeno kako su ovi ljudi-viršle izbili u prvi plan i preuzeli primat od običnih ljudi.

Takođe su grešni kao i obični ljudi, tu i nema razlike. Jedino što ljudi-viršle ne poznaju pojmove savjesti i odgovornosti. Oni su humanoidna bića koja treniraju prezir prema emotivno-moralnom sklopu ličnosti. Nepravdu osjećaju onoliko koliko osjećaju npr. ukus poslastica koje halapljivo žderu – malo, dok im ne prođe kroz probavni trakt,  ili onoliko koliko im treba za sopstvene potrebe. Imaju istančan osjećaj za istinu: odmah prepoznaju da li imate novca i da li ste im u tom smislu interesantni. Novac ostaje njihova opsesivna  tema i ključ svih njihovih razmišljanja. Isto tako uživaju da voze skupa kola (oni koji imaju pare), prave medije, vode politiku, učestvuju u vladama i u skupštinama, u raznim odborima, u nevladinim organizacijama i svakakvim upravnim tijelima. Kao i u umjetnosti, kao i u nauci, kao i u javnom životu, normalno –  svuda žele da ostave svoj trag.

Kad se namažu uljem od avokada i sunčaju se na plaži – nemojte ih dirati! Od nerviranja dobiju bore, koje kasnije jedva uklone, skupocjenim zahvatom. Čovjekolike viršle ne vole da slušaju loše vijesti, uopšte ne vole mrak. Mada, da čudo bude, nekako ga ipak osjećaju. To smatraju svojom velikom manom, pošto to otkriva tragove primitivne ljudskosti u njima. Ali to pogađa samo neke čovjekolike stvorove, naravno manji dio njih. Gledajte, ni sve viršle, pa ni svi ljudi-viršle, nijesu fabrički isti, mada to tako djeluje. Oni inače vole svijet u ružičastom, oni su pozitivni, po prirodi opušteni i optimistični. Ipak, te čovječije viršle često lako prokuvaju, na vrlo niskoj tački ključanja. Nije utvrđeno da li što inače osjećaju, kakav im je intimni emotivni život. Mada, postoje indicije da im nervi aktivno rade.

Viršle-ljudi jedu najmanje triput dnevno. Ako preskoče poneki obrok, to naravno nije zato što im je ponestalo hrane ili novca, već zato što je to zdravo s vremena na vrijeme. Preskakanje jednog obroka održava kondiciju i gipkost njihovih finih viršlastih mišića. Širi im to horizonte, još više obogaćuje njihov ionako prebogat duh i vodi ih ka novim pobjedama i saznanjima.

Istina je, kažu njihovi zvanični pjesnici, nekreativna kučka. Viršle-ljudi preziru banalnu stvarnost i kukumavčenje nezadovljnih koji se ne uklapaju u njihov stil života. Oni će vam zato radije reći do kog stepena osunčana guza je ove godine – in, a koja frizura, i zašto, je potpuno – out. Čak i u doba gladi i nezaposlenosti, čovjekolike viršle više brinu o ljepoti, nego o tom primitivnom instinktu (glad) koji mnogi obični ljudi još uvijek imaju. I zbog toga su jako plemeniti ti ljudoliki stvorovi, šalju poruku da će projektovana ljepota tijela i opuštena nezainteresovanost organa za logičko razmišljanje – spasiti svijet; da treba biti sebičan i odan vrijednostima poretka, kako biste i vi mogli, uz malo napora, možda jednog dana biti pozitivan milioner. Jer nije ni njima lako, mada se možda nekim ljudima tako čini. Ljudi-viršle ulažu ogromne napore da svoju filozofiju učine još uspješnijom, kako bi na kraju misije i ono malo ljudi koji su preostali među njima pretvorili u – instant viršle.

Čovjekolike viršle sa televizije posebno su zanimljive. Na televiziji je dozvoljeno mišljenje, ali samo onda kad nije nesvarljivo i ne kvari nečiji apetit. One će vam na televiziji neprestano govoriti o pravim preparatima za vašu njegu: vaša kosa treba ovo, vaši nokti traže ono…  Znači da ljudi-viršle (posebno ovi sa medija) fanatično zastupaju higijenu i zdrav život. Čak i u vrijeme najezde skakavaca napolju, koji jedu sve odreda, na televiziji nećete čuti te odvratne stvari. Jer, ne zaboravite to nikako, ljudi-viršle ne vole loše vijesti! A posebno ne vole ozbiljne, pa još katastrofične informacije, smatrajući ih opasnim i po same sebe i po budućnost poretka svemira.

Evo jedan takav medijski primjer: funkcioner mister Viršla iznenada je opljačkan na ulici pred više stotina svjedoka, od strane nepoznatih napadača, od kojih je jedan G. M. (ime može biti poznato redakciji ali ne i vama, uostalom – što vas se tiče), a napadači su uspješno pobjegli sa mjesta događaja. Novinar mister Novinar u narednih sedam do osam brojeva novina će opisati taj zločin, tako što će na primjer dodati detalj: bio je tu još neko u crvenom džemperu. Pa onda: prodavačici iz obližnje trafike ispala je žvaka iz usta dok je to gledala, pa se ničeg ne sjeća itd. Čovjekolike viršle njeguju duh površnih informacija, jer je za njih površina osnov svake ljepote i uspjeha. Opet, čovjekolike viršle i njihovi mediji ne vole tu mučnu, odvratnu stvarnost, ona zato skoro da i ne postoji, a da ne bi postojala uopšte, potrebno je da svi uporno, a naročito obični ljudi, što više gledaju i čitaju viršla-medije. Najveći broj viršla-gledalaca televizije osnovano sumnja da se napolju uopšte išta ružno može desiti. Viršlizam će uskoro promijeniti vaš život, kažu njihovi analitičari. Manje znaš –  više imaš, stara je njihova deviza. Ili: manje sumnjaš  – više vrijediš. Tako mediji koje prave ljudi-viršle uspješno učestvuju u kolektivnoj harmoniji na putu prema konačnom progresu.

Zašto ti humanoidi podsjećaju na viršle? Viršlu kao hranu jedu sve nacije, vjere, religijske grupe i političke partije. Gotovo u svim krajevima ove planete. Izuzeci su ono nešto malo zadrtih vegetarijanaca i sličnih fanatika ili divljaka, ali oni su ionako minorni, bilo gdje da odete. To je ukusna i zdrava hrana, koja se sasvim brzo servira na vašem stolu. Priprema je ekspresna, čin konzumacije brz i efikasan. Tako da se vrlo brzo nakon obroka vraćate biznisu ili finoj dokolici. Zato vjerovatno i ljudi-viršle uspijevaju kao dobar čovjekoliki model na svim meridijanima – nude najbolju, najbržu i najukusniju hranu, jeftinu za proizvodnju i održavanje, a sasvim dovoljnu za preživljavanje. Mudrost čovjeka-viršle može se svesti u jednu krucijalnu maksimu: nije bogat onaj ko umije da štedi, već onaj koji ne umije da razmišlja.

Devastirana priroda ne tiče ih se mnogo, postoje farme i industrija koje mnogo brže izbace proizvode nego što to radi spora i neukusna priroda. Održavanje prirode i društva prepušteno je viršla-ljudima u posebnim uniformama. Sve su humanoidne viršle inače uniformisane, ali ova podvrsta koristi posebne uniforme, jer su njima namijenjeni posebni zadaci. Ovi uniform-ljudi-viršle između ostalog su zaduženi da trava pravilno raste, hrana stiže na vrijeme, a rijetki socijalni protesti građana budu svedeni na nivo performansa šačice zaluđenika.  Ako baš nekima i prijaju performansi, ljudi-viršle uvijek mogu napraviti bolji, skuplji i spektakularniji, tako da će brzo zasjeniti početnu ideju. Sve to na opštu radost i sreću mnogobrojne i objektivne čovjekolike publike. Ljudi-viršle u uniformama podstiču bacanje smeća u prirodu, kako bi se pravile profitabilne akcije kobajagi-čišćenja okoliša. To ide ovako: napravi se kao ekološki projekt, traže pare od nekog naivnog finansijera, pokupi se par plastičnih bočica iz šume (plus se fotografišu, da donator vidi taj podvig) i – gotova stvar. Pare u džep, ništa lakše. Jedini napor čovjeka-viršle je bio da odglumi ekologa, kao što je vjerovatno jedini napor donatora bio da odglumi zabrinutog finansijera kome je stalo do očuvanja nekakve prirode. Čudni su putevi novca koji se troši u globalnom viršlizmu! Ali tako vlada prirodna harmonija između ovih viršloida, ostatka društva i tokova novca, a nije ni dosadno! Uostalom, dosadu su izmislili ljudi, a ne čovjekolike viršle. One samo sprovode ono što su ljudi nekad davno smislili.

Profit i biznis, to su ključne njihove riječi, praktično njihova kapitalna filozofija.  Zlobni ljudi, oni nesretnici koji samo nešto misle i kritikuju i time su uvreda za sistem, napadaju ih da je to ustvari običan lopovluk i prevara. Ali za to nemaju nikakvih dokaza! A i da imaju, što ima veze –  čovjekolikih viršli ima više i neće se njima ljudi miješati u poslove.  Zato izgleda da popularnost ovih viršla-ljudi među običnim ljudima postaje sve veća i zato mnogi ljudi hrle da se učlane u KLJUČV (Klub Ljubitelja Uspješnih Čovjekolikih Viršli), kako bi im preostali dani na zemlji prošli što brže i što lakše. A za što ljepše – samo ako budu uporni i požrtvovani.

Univerzitetski profesor na univerzitetu Viršla Union, učeni i cijenjeni mister Profesor,  jednom je izjavio: neće se nama neznalice miješati u posao! Mister Profesor je tu mislio na Ljude, tj. one koji ne znaju ništa o tehnologiji proizvodnje viršli na univerzitetima. A tek o procesu pakovanja, tu bi tek imao svašta da im kaže. Glupi su ljudi, naznalice totalne.

Toliko o viršlama i o ljudima. Pazite na ishranu i čuvajte želudac.

Advertisements