Piše: Sonja Radošević
Poštovani Gospodaru,
Hvala Vam što postojite, hvala Vam što ste u ovom i bezbroj drugih prilika pokazali da država to ste Vi, hvala Vam što ste biranim riječima dokazali da su “državni neprijatelji svi koji misle različito od vlasti odnosno od Camorre, hvala Vam što ste nas sve zajedno “hospitalizovali” na ovom našem “Golom otoku.”
Hvala Vam što ste kerberima Camorre ukazali na prave neprijatelje, pustili ih sa lanca da nas rastrgaju na već dobro poznate i raznorazne načine koje primjenjuje Camorra.
Hvala Vam što ste nam dozovolili “slobodu mišljenja i govora”. Eto koliko daleko ste otišli sa Vašom demokratijom, a mi “nezahvalici” ne znamo da ispoštujemo te slobode koje ste nam upravo Vi poklonili.
I da, nakon što smo zloupotrijebili Vaš dar, razmišljamo o sledećem:
“Treba li da kažem i da više ne progovorim?
Treba li nešto da učinim, pa da više nikad ništa ne učinim?
Treba li da ćutim, zadovoljan što sam živ?” (M.Selimović)
Vidite Gospodaru, vi ste nastavili samo diktatorsku praksu poznatu još iz davnih vremena samo sada upakovanu u novi dizajn sa oznakom “Camorra.”
Ne zamjerite Gospodaru što ću Vam se obraćati kroz riječi Meše Selimovića, a prije toga vas samo napomenuti da upozorite dežurne kerbere da ne traže Mešu Selimovića kako bi ga “obradili” zbog njegovih riječi koje korisitim. Samo im kažite da Meša Selimović nije među živima te da se na njega sada ne mogu primijeniti zakoni “Camorre”.
Inače, Meša Selimović je, samo da znaju, književnik koji je napisao romane “Derviš i smrt”, “Tvršavu” i nije znao da će kroz svoje romane odslikati i vaš novi dizajn “made in Camorra”.
A ja, “mali čovjek koji je zaboravio da je mali”, samo začuđeni prolaznik kroz život, u nedostatku riječi koje bi odgovarale Vašem nadahnutom i nadasve premudrom govoru pitam isto što i pomenuti književnik.
“Ja, crv, sitan i nevažan, šta sam mogao učiniti njima, slonovima? Kakvu sam im štetu mogao nanijeti?
Ja sam pesnica koja je udarila u zid.
Ja sam udarac koji boli onoga koji udara.
Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.
Ja, ludi vrabac, pošao sam jastrebu u pohode. Jedva sam izvukao živu glavu.”
Neki “ludi vrapci”, poštovani Gospodaru, ostaju ovdje i sada bez glave. Valjda su to zakoni Camorre.
A ja, ja Gospodaru, ja odvano već ne živim ovdje jer sistem Camorre koristi jednu od svojih mjera – totalna izolacija “državnog neprijatelja”.
Ja sam, eto, sada samo duh koji luta ovim vremenom i prostorom, i ne može se, bez obzira ne sve kazne, još uvijek smiriti. Duh koji se pita:
– Kako su me to ubili? Nisam ranjen, nisam zaklan, nisam mrtav, ali me nema. Zaboga, ljudi, zar me ne vidite? – kažem. Zar me ne čujete? – kažem… Ja sam živ, ja hodam, ja znam šta tražim, ne pristajem da me nema. Mogli su me pretući, mogli su me zatvoriti, mogli su me ubiti, zar su malo ljudi ubili bez razloga? Ali zašto su napravili avet od mene, zašto mi oduzimaju mogućnost da se borim?” (M.S)
Gospodaru, ima nas koji osjećamo porebu da kažemo nešto i tako zloupotrijebimo slobodu govora koju ste nam samo Vi tako bezgranično darovali.
Pa evo, ja želim, ako smijem, da Vam prenesem poruku, da nas koji to zloupotrebljavamo možda treba i pustiti, a evo i zašto:
– A čovjek osjeća potrebu ne samo da misli već i da kaže, čak i veću potrebu da kaže nego da misli. Tako se prazni, oslobađa napetosti. Riječ je odliv suvišne krvi, i rasterećenje od muke, privid slobode. Vlast bi trebalo da je njeguje i podstiče, a ne da je guši, da priređuje svečanosti govorenja, ili još bolje, psovanja, kao pjevanje, kao molitvu, kao čišćenje.”
Gospodaru, ja znam da Vi trpite teške duševen bolove, ali razmislite o ovome, prije nego kerberi, ohrabreni vašim “plemenitim govorom o državnim neprijateljima, ne krenu na rijetke “lude vrapce”
Ako se to desi, samo da podsjetim, kažite im da sa spiska izbače Mešu Selimovića. Nije on kriv.
On je sve ovo što sada mi doživljavamo, nekada davno proživio. Nama se samo ponavljaju ta vremena.
I evo na kraju još nečeg što ste možda nekada davno trebali znati. Sada je već kasno ali ipak, ja ću vam citirati.
“Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako mogu izlječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć… Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.” (M.S.)
Nadam se, Gospodaru, da ovim vašim uzvišenim porukama upućenim svim onima koji misle različito od Camorre, nijeste htjeli nikoga da zaplašite. To Vi nikada nijeste radili.
Vi, koji ste čuli Gospodarevu poruku, nemojte se plašiti jer strah nas drži ovdje gdje smo sada – na Golom Otoku kojim vlada Camorra.
– A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja. (M.Selimović)
May 22, 2009 @ 14:52:53
sonja, vrhunski! bas ga pohvali! 🙂
al zamisli ti tu njegovu misao od juce – “tragikomična menažerijo mrzitelja vlasti!”. pa jbt… i to je samo jedna od desetine bljutavstina iz onog intervjua od juce.
May 22, 2009 @ 16:01:12
VRH
May 22, 2009 @ 16:27:04
“Boj se ovna, boj se govna, a kad ćeš živjeti…”
Tvrdjava-Mesa Selimovic
May 22, 2009 @ 16:33:14
Mesa Selimovic: “Sve je moguce, sve je na domak ruke, samo se covjek ne smije predati”.
“Nije covijek ono sto misli, vec ono sto cini”.
Bravo Sonja, veliki pozdrav
May 22, 2009 @ 16:38:46
Bravo, bravo!
May 22, 2009 @ 16:47:17
Uz ovu pohvalu Velikom Gospodaru evo i jedne pohvale i čestitke kada je bio Njegov rođendan.
http://blogz.cg.yu/blogovi/pankreas/index.php?title=blog_number_9&more=1&c=1&tb=1&pb=1#comments
May 22, 2009 @ 18:00:50
Molocco ova cestitka je izvanredna.
May 22, 2009 @ 22:29:36
Izvanredan text gospodje Radošević. Kao svi, manje-više, njeni textovi.
Ali dje ih objaviti?
May 22, 2009 @ 23:24:22
A ovo je ona Radoševićka što je bila urednica dok sam radio u TV NK one moječetiri emisije zbog kojih me istjerala i nikad mi ih nijesu platili, te mislim da mi je dužna za te četiri emisije pare. Uh, kakav je to demokratski potencijal…
May 23, 2009 @ 02:01:51
Vladimire, kazes da te Sonja izbacila, i to da ti ne bi platila neke emisije koje si odradio?
Da li shvatas da je to kleveta s tvoje strane?
I na osnovu toga izvlacis zakljucak kako u njoj nema demokratskog potencijala?! Jos jedna kleveta. Vrlo lako bi mogao popiti tuzbu zbog ovoga.
Sta ustvari pokusavas ovim da postignes, Vladimire? I naravno slicnim podlim komentarima na ostalim vijestima, a koji se svode na cistu laz. Sto ti smeta ovaj sajt, zasto ne komentarises vijesti normalno kao vecina posjetilaca, nego pokusavas da ga sabotiras?
May 23, 2009 @ 03:42:26
E mogao si i bez ovoga
May 22, 2009 @ 23:53:16
Ja mislim da si ti teska bitanga Vladimire. Napadas zenu ni krivu ni duznu. Sto nisi tuzio direktora, vlasnika ili osnivaca, nego ti je ona kriva. Ajde mrs barabo jedna otrovna.
Ne mogu da vjerujem da i ovu temu treba da rasturi ovaj kompleksas.
May 23, 2009 @ 01:34:38
Juče Mira ,a danas Sonja… uče nas hrabrosti i poštenju.Podsjećaju me na Jovanku Orleanku.Imislim da trebaju ovakve žene da nas uče poštenju.Svaka čast Sonja, a na ovu budalu od nepismenog Kostića nadam se da ne obraćaš pažnju, dovoljan je on samome sebi.Jednom jadov uvijek jadov.
Još jednom svaka čast za sve napisano.
May 23, 2009 @ 10:01:35
Poštovani, primjetna je tendencija na ovom blogu da se sa “glavne teme” ide na sporedne i onda se u nedogled raspravalja o nebitnim stvarima. Ali, ja sma dužna , ukratko pojasniti poštovanom Kosiću sledeće.
Ja sam bila glavni i odgovorni urednik u RTV Nikšić i radila sma u okviru tih ovlašćenja. Odluke o tome ko će biti primljen , o platama i isplatama mogao je donositi isključivo direktor.
Prema tome, poštovani Vladimire ja vam nijesam mogla nikako isplatiti vaše honorare.
Vjerujem da znate kakva je bila situacija kada je opozicija osvojila vlast u Nikšiću.
Centralna vlast odnosno Camorra je izvršila sve moguće načine pritiska i blokade i u potpunosti paralizovala rad u gradu. Ja sam, poštovani Vlaimire prva četiri mjeseca putovala iz Podgorice u Nikšić a da nijesam primila platu. Trpjela je moja porodica.
Camorra je na primjer u to vrijeme radnicima Željezare isplaćivala plate sa novcem koje su donosili u vrećama i dijelila ih u krugu fabrike a sve sa ciljem da opština ne ubira porez .
Camorra je isto radila sa i sa isplatama primanja javnim ustanovama -školama , bolnicama- naprvaila blokadu na ubiranje poreza . I mogla bih do sjutra nabrajati šta je mafija radila ne samo protiv tadašnj vlast u Nikšiću već u suštini protiv interesa gradjana ovog grada.
Poštovani Vladimire, ja sam mogla, da sam htjela , možda tražiti i da nadležni u RTV Nikšiću zaposle moju rodjenu sestru koja je već 20 godina na takozvanom Birou rada ali nijesam to učinila jer sam bila protiv bilo kakvih oblika ” trgovine”. A ta trgovina bi značila da ako meni napravi neku uslugu ja je moram vratiti . Tačnije , tada bi neko mogao uticati na uredjivačku politiku što ja nijesam htjela. “Trgovina” nije ugradjena u moj etički kodeks.
I na kraju poštovani gospodine Kosiću, reći ću, ponosana sma na svoj rad u RTV Nikšić.
A poštujem da svako ima prvao na svoj sud. Moji prinicipi koji se ne uklapaju u ova vremena doveli su me do toga da sam sada nezaposlena osoba i” nepoželjna osoba ” u Crnoj Gori.
Zbog toga trpi moja porodica. Ja se više neću ovim povodom javljati jer suština moje priče je
naš život na ovom Golom Otoku.
Pozdravi za Vas
Sonja Radošević
May 23, 2009 @ 14:12:32
Sonja svaka vam cast i na tekstu i na odgovoru. Meni je najsmjesnije s koje “visne” ovaj Kosic govori. Njegove cetiri emisije eheeeej hahaha pa ostao neplacen. Sad zamislimo taj sklop koga Sonjin fenomenalan tekst asocira jedino na neplacene emisjie zamislite tu guzu sa umisljenom genijalnoscu hahaha! I plus toga laze jer kad ovoliko “zna” mora da je znao i za muke Sonjine. Ako je iz Niksica mora da je znao sto je Camora cinila liberalima! Bljak!
May 23, 2009 @ 16:19:00
Интернационални успјех Савијанове књиге “Гомора” (“Gomorra”) је у разним земљама довео до велике популарности израза Камора (Camorra), па тако и код нас (и г.ђа Вицторија га уводи у политичку реторику). Рекао бих, међутим, да од свих италијанских мафијашких организација унутрашња структура напуљске каморе понајмање личи структури монтенегринског режима. Наиме, често се погрешно сматра да је у случају каморе ријеч о јединственој криминалној организацији чија је структура слична Куполи (Cupola) сицилијанске Коза Ностре (Cosa Nostra). Истина је, заправо, да је камора састављена од многобројних кланова, који се међусобно значајно раликују по територијалном утицају, економској моћи, итд. Није ријетка сарадња међу овим клановима, а исто тако често ступају и у међусобно непријатељске односе, али оно што скуп свих ових криминалних кланова (тј. камору) у највећој мјери разликује од црногорског режима је непостојање чврсте хијерархијске структуре међу њима. У камори не постоји шеф који командује свим операцијама, већ шефови кланова.
У том смислу су пуљска Сакра крона унита (Sacra corona unita) или калабријска Ндрангета (‘Ndrangheta, која је тренутно најмоћнија од свих италијанских криминалних организација) свакако ближе унутрашњој структури домаћег режима, а сицилијанска Коза Ностра (у којој је строга вертикална хијерархија највише изражена) је без сумње најближа. Јер у Црној нам Гори, ваљда је свима јасно, постоји Капо деи капи.
May 23, 2009 @ 16:59:53
Sonja, puna podrska. Vladimis samo skrece temu sa mila na tebe, bas jadno.
May 23, 2009 @ 21:07:07
kopirano sa mim foruma
——-
Milo Đukanoviću: Ti si jedna podla, lažljiva, prljava, licemjerna, kriminalna, kukavička pogan.
– Ti si PODLAC jer, između ostalog, podmećeš svojim kritičarima izdaju državnih interesa iako bolje od ikoga znaš da je njihovo djelovanje u interesu zemlje i predstavlja osnovnu odrednicu svakog demokratskog društva.
– Ti si LAŽOV jer, između ostalog, lažeš da ti i tvoj DPS radite u interesu građana Crne Gore. I ovaj intervju pokazuje da vi radite samo i isključivo u svom interesu.
– Ti si NITKOV jer, između ostalog, svoje kritičare nazivaš ‘glupacima’, ‘budalama’ i ‘psihički poremećenim’ osobama kojima je potrebna ‘porodična njega’. To govori o tebi a ne o njima, smradu jedan.
– Ti si LICEMJER jer, između ostalog, tvrdiš da si demokrata i da u Crnoj Gori vlada demokratski režim a u isto vrijeme sve svoje kritičare optužuješ za izdaju, poistovjećuješ se sa državom i uzdižeš iznad suda građana na način koji podjeća na najgora staljinistička vremena. Ti si neostvareni diktator.
– Ti si KRIMINALAC jer si, između ostalog, u Crnoj Gori organizovao kriminalne grupe zasnovane na mreži svojih rođaka, prijatelja i kumova koje su pljačkale i pljačkaju građane Crne Gore učinivši je međunarodnim sinonimom kriminalizovane države.
– Ti si KUKAVICA jer, kao i svi diktatori, u bitku sa protivnicima smiješ da uđeš samo kad unaprijed obezbijediš uslove za svoju pobjedu. Nikad u životu ništa nijesi ostvario u poštenim okolnostima.
– Ti si POGAN jer, osim junaštva nemaš ni čojstva, te ne znaš ‘odbraniti drugoga od samoga sebe’. Svoju moć koristiš za nanošenje niskih udaraca svojim protivnicima, uprkos tome (ili upravo zbog toga) što znaš da je najveći dio njihovih optužbi istinit.
Kao i svakom takvom šljamu u istoriji, prije ili kasnije ćeš se naći na mjestu koje odgovara tvojim ‘zaslugama’. Do tada će da te podsjećamo..
May 24, 2009 @ 00:08:23
Ja ne bih toliko o Milu, godinama o tome pricam i pisem gdje god mi moze biti. Radije o Vladimiru i njegovim neisplacenim honorarima. G-dja Radosevic je lijepo obrazlozila kakva je tada bila situacija i ja joj bezrezervno vjerujem, jer sam i sam primao platu iz niksickog opstinskog budzeta tih godina. Osim toga, da ne mislite, uvazeni Vladimire, da ste za ona sranja uopste zasluzili bilo kakav honorar? Dobro se sjecam onih otuznih pokusaja umjetnicarenja sa tv ekrana, na jedvite jade uoblicenih u nesto sto se zvalo “Garaza” (ili “Povratak u garazu”, whatever). Svaki, i bilo koji potpuno pismen srednjoskolac je mogao da radi nesto onako “dobro”, i naravno mnogo bolje od toga. Od onih prigradskih pokusaja ruganja provinciji, nama koji se smatramo normalnima je ostajala samo jos veca gorcina u ustima. Da bi uticao na sredinu, sto si ti uporno i bezuspjesno pokusavao, trebao bi makar znati koristiti sve padeze, sto ti tada nijesi znao. Ni tvoji gosti nijesu bili mnogo bolji. Uglavnom vrlo prosjecni tipovi, koji su se u svom selu proglasili avangardom, pa si im se srecom nasao ti da im das priliku. Od ovoga izuzimam DST, ciji clanovi nikad nijesu pretendovali ni na sta slicno… Svakako, nijesam nimalo i nicim ogorcen, sem tvojim komentarom. U svakom slucaju nadam se da je danas tvoj rad i trud kudikamo plodniji i ozbiljniji, i zelim ti u njemu svaku srecu…
May 28, 2009 @ 17:48:35
Aleksa, kao kod Ljubiše “bolji i ljepši odoše boljima i ljepšima, ja evo kakav sam, jedva vas zapadoh.” Kažeš mogao svaki đak da vodi emisiju bolje, a ja dodajem jeste ne bolje nego sto puta bolje ali znaš šta! imam iznenađenje za tebe! NIJE! kakva god da je usrana emisija bila, ni prije ni poslije, NIKO, ni ti, aleksa, mali tada, ni kad si porastao, nikad, ni slično, ni primaći! Zato Vladimira Kosića nije trebalo tjerati još poslije četvrte a to nikakav sud, neće moći osporit da Vladimir jeste istjeran, a platilo mu se nije, aj oš manje otjerati i ne platiti. Sad je direktor kriv što mi se nije platilo i tako Aleksa, davno je to bilo, želiš mi sreću, hvala ti!
U svakom slučaju ma šta mislili o meni, a vidim koliko lijepo neki misli, bilo divni podsjetiti se “kako je bilo nekada”. Sve je prošlo, pa i Milo će proći, što se sjekirate.