Kockarska tržišta još ne ulaze u recesiju

Izvor: Pobjeda

Dok globalna ekonomska kriza zatvara firme, odnosi radna mjesta, prazni novčanike i polako se uvlači u svaku poru života, Crnogorci ipak pronalaze način za relaksaciju. Iako su svi građani, direktno ili indirektno, pogođeni krizom, kladionice i kazina rade standardno. Dovoljno je prošetati gradom i pogledati šta se najviše gleda i o čemu se najviše priča u kafićima. Ne, nije riječ ni o recesiji, nedostatku keša, filmovima, muzici. Uglavnom je upaljen teletekst, i konstantno se prate promjene sportskih rezultata.

Iz Ministarstva finansija je saopšteno da u Crnoj Gori ima 400 uplatnih mjesta, odnosno kladionica. Po tome smo jaki, možda najjači u regionu u odnosu na broj stanovnika, jer gotova svaka zgrada u Podgorici ima makar po jednu kladionicu. Gotovo je nevjerovatno da standard pada, a broj kladionica raste.

Ovo potvrđuje i izvještaj konsultantske firme Global Betting & Gaming Consultants, izdat krajem prošle godine, na čak 1.000 stranica, koji pokazuje da kockarska tržišta istočne i jugoistočne Evrope, uprkos krizi, još nijesu u recesiji. I ne samo to – u izvještaju je istaknuto kako se mnogi narodi istočne i jugoistočne Evrope vole kockati, a najbolji primjer je Crna Gora, koja ima čak 400 kladionica na 600 hiljada srtanovnika. To je gotovo pet puta više nego u Velikoj Britaniji.

Poznato je da se za vrijeme udara ekonomskih kriza, više nego u stabilnijim uslovima, na tržištu igara na sreću češće pojavljuje igranje svega i svačega. Ljudi se često u očaju okreću i raznim ilegalnim ili polulegalnim igrama, koje nude brzu zaradu sa malo uloženog novca. Dakle, u kriznim situacijama se ne igra više, nego se igra često iz očaja. U većini podgoričkih kladionica su nam potvrdili da, uprkos sve lošijoj kupovnoj moći građana, kladionice posluju dobro.

Dugogodišnji ljubitelj klađenja, tridesetpetogodišnji Podgoričanin, kaže da se uglavnom kladi na pet prvih liga u fudbalu, i obično na sigurnije utakmice, sa manjom kvotom.

-Ovo je više neka zanimacija i trošenje vremena, nego što je porok. Najviše gube oni koji ulože jedan ili dva eura i očekuju da pogode 20 parova i dobiju ogroman novac. To je nemoguće. Treba biti promišljen i igrati na sigurnije dobitke, kaže on.

Kako nam je saopšteno iz Uprave hotela „Maestral“, kazino u ovom objektu, nadaleko poznat širom Evrope, radi standardno, kao u najboljim vremenima.

Iako ove vijesti u doba recesije zvuče pozitivno, obzirom da pojedini, bez obzira na nedostatak novca, i dalje uživaju u životu, sociolozi upozoravaju da situacije, kada je neko spreman ostaviti zadnji cent, radije u kladionici nego u prodavnici, definitivno ukazuju na dublji problem. Sociolozi kulture ovakvo masovno okretanje igrama na sreću, koje su već postale stil života, tumače kao posljedicu sve bržeg siromašenja stanovništva i neizvjesne budućnosti. Tako u ovom teškom vremenu sportska kladionica dođe kao jedino mjesto na kome čovjek može nečemu da se nada. I to za sitne pare.

Sociolog Srđa Vukadinović upozorava da, što se kriza bude više produbljivala, to će kockarnice i kladionice bolje raditi.

-Sigurno je to da će u narednim mjesecima finansijske krize, i uopšte krize kvaliteta života, jedna od najrentabilnijih oblasti biti kockanje, igre na sreću, kladionice. Problem sa takvim mjestima je to što neko uistinu može lako steći novac, ali ga isto tako lako može i izgubiti. Crnogorska populacija je spremna na taj „ruski rulet“ i na rizik, i to nije čudno, jer je navikla da živi lagodno. Veliki broj crnogorskih građana, koji radi u državnim službama, se ne umara previše, ali zato prilično pristojno živi. Za takav kvalitet života se na Zapadu itekako mora pomučiti. To potvrđuju puni podgorički lokali u bilo koje doba dana, pogotovo tokom radnog vremena. I kako ćete bolje iskoristiti slobodno vrijeme, nego uzbuđenjem u kladionicama ili iganjem igara na sreću. Kriza će donijeti još više nesigurnosti, gubitke radnih mjesta i još više dokolice, tako da možemo očekivati ekspanziju ovih djelatnosti, zaključuje Vukadinović.

Psihijatar Saša Arnaut ističe da aktuelna kriza povećava egzistencijalnu zabrinutost i neizvjesnost, odnosno dovodi do praznog iščekivanja, te se tako stvara prazan prostor, kojeg neki zovu siva zona, a koji mora sa nečim da se popuni.

-U principu, što je kriza kod pojedinca veća, veća je i potreba za brzom zaradom. Patološko kockanje po međunarodnoj klasifikaciji bolesti spada u grupu poremećaja kontrole impulsa, a sve te poremećaje, u koje još spadaju kleptomanija, piromanija, trihotilomanija, intermitentni eksplozivni poremećaj, karakteriše svjesnost i voljnost odluke, objašnjava Arnaut.

Kada započne radnja, kako ističe, taj impuls ne može više da se kontroliše, i dalje postoji misaoni doživljaj impulsivnosti.

-Mada patološko kockanje spada u poremećaje kontrole impulsa, po načinu ispoljavanja veoma je blisko sa bolestima zavisnosti i grupi manično depresivnih poremećaja, i često je udruženo sa njima. U tom smislu nastaju značajna oštećenja, kako na individualnom, tako i na porodičnom i socijalno – profesionalnom funkcionisanju, odnosno depresija, nesanica, razdražljivost, izrazita promjenjivost raspoloženja, psihosomatski poremećaji, migrena i problemi u međuljudskim odnosima, upozorava Arnaut.

Dodaje da je posebna opasnost to što se sa kockanjem obično počinje u ranoj mladosti, i što se u probleme ulazi tiho, neprimjetno, šunjajući, uz osjećaj da se problem kontroliše. On podsjeća da se najveće i najposjećenije kockarnice nalaze u najbogatijim zemljama, ali da je, s druge strane, značajan porast igara na sreću u siromašnim i zemljama u tranziciji.

U međunarodnoj klasifikaciji bolesti, naime, patološko kockanje je kao jedna od šest kategorija, uz piromaniju i kleptomaniju, još 1980. godine okarakterisano kao poremećaj kontrole poriva. Pod tim se podrazumijeva rastući osjećaj napetosti ili uzbuđenja prije, a za vrijeme samog čina osjećaj užitka, zadovoljenja ili olakšanja. Ako klađenje i igranje na sreću postanu jedini način življenja, odnosno ako trpe ostali aspekti življenja, onda se radi o ozbiljnom poremećaju u mentalnom zdravlju.

Predsjednik Borda direktora Lutrije Crne Gore, Branko Jovanović, objasnio je da za igre na sreću, poput lotoa i tombole, i dalje vlada veliko intersovanje i da se igraju kao i ranije.

-Smatram da je to zbog malih uloga koji su potrebni za ove vrste igara na sreću, međutim, kada je kazino u pitanju, tu je već manji protok novca i uticaj krize se osjeća, objasnio je Jovanović.

Komentarišući stav da Crnogorci prije daju novac kladionici nego prodavnici za hranu, Vukadinović objašnjava da niko neće ostati bez hleba.

-U državi još imamo određno socijalno nasljeđe, koje nas štiti, a i kao narod umijemo da se snalazimo, jer smo godinama živjeli od nekoliko maraka dnevno. Na zapadu se bukvalno može desiti da neko umre od gladi, ali je u Crnoj Gori to nemoguće, jer će naši građani uvijek naći izlaz. To, naravno, neće biti siva ekonomija, poput švercovanja benzina i prodaje po ulicama, jer je to nemoguće, ali će građani naći izlaz. Uz to će biti na pretek slobodnog vremena i za razne igre na sreću, poručuje Vukadinović.

Menadžer Lob kladionica Nino Radošević objašnjava da je sportsko klađenje i dalje veoma popularno u Crnoj Gori, ali da se finansijska kriza osjeća.

-Prometa je manje nego ranije i generalno kladionice slabije rade, kaže Radošević.