Izvor: Vijesti

vanjaJutro je rezervisano za uži Dvorski kolegijum, kome obavezno prisustvuju Staljinov Dvorski Brk – SDB, ministar Mini Mi i neizbježni ministar Šojić.

SDB mi reče je đavo odnio šalu, jer danas svako javno priča šta hoće i odavno nikom nismo pokazali snagu države. Neki podanici, smatra SDB, nisu dovoljno poslušni i nemaju straha, već potpiruju neznaveni narod da Ja, Braco i kumovi bezočno pljačkamo Dvor. Rekao sam mu da ću se danas obračunati sa tim kompleksašima i umobolnicima, jer narod treba da radi, a ne da misli i postavlja pitanja.

Požalio sam se Mini Mi-u da su me cijele noći mučili snovi o putu u inostranstvo dan nakon što ostanem bez imuniteta, ali negdje pred zoru, u snu sam se sjetio svega što me čeka u Rusiji, na Kipru i u Španiji, nakon što se povučem iz politike. Obećao sam mu da neću otići prije nego što se dogovorim sa kumovina i Bracom i učvrstim njegovo mjesto na Dvoru.

Mini Mi je bio posebno zabrinut zbog Svetog Budvanijusa koji bi da bude sultan umjesto sultana, ali ja o tome ne brinem, jer je Budvanijusu uvijek bilo milije da se Zavali na morskoj pjeni, nego da dobije zvanja i titule. Uostalom, zna on dobro da ne smije preći granicu mog strpljenja, jer će ga ućutkati SDB, ne bi mu bilo prvi put.

Šojić mi je opet dosađivao oko para, stalno me smara pričom o Preduzeću za koje je i dalje patološki vezan, a ne shvata da me glava boli oko Prvog reda i da mi ne pada na pamet da traćim vrijeme na neke tamo štrajkače. Ako su računali da će im minuli staž iz Proljećnih izbornih igara pomoći da skrenu moju pažnju, sačekaće još četiri godine i nova obećanja. Valjaće Mini Mi-u. A ja ću, ako Bog da, do tada biti daleko.

Samo što sam završio kolegijum, zazvonio je mobilni. Vidim pozivni broj iz Dubaija i zapitah se ko to može biti. Znam da mi je Šojić uz skute, a Nensi otvara neki hotel na primorju, pa može biti da je Budvanijus pošao na terenski rad. Ipak, prijatno me iznenadi stari prijatelj, Taksi Šinobus, živa vatra od čovjeka.

Onomad sam ga častio državljanstvom u zamjenu za pare za Prvi red i pokriće nekih dugova koje su napravili kumovi, ali on zna da se na tome ne može završiti. Ponovio sam mu da mi po cio dan dosađuju pitanjima o našem prijateljstvu i da cijena pasoša mora da skoči. On mi reče da se vidio sa Zekom i dogovorio preuzimanje Sveca, a ja odgovorih: đe je Svetac, tu su i Havaji! Tako se mi dogovorismo.

Onda se opet sjetih isfrustriranih ljudi koji nisu ni najmanje zahvalni što sam im dozvolio slobodu izražavanja, već su iz najnižih pobuda opsjednuti mojim porodičnim biznisom i ličnim uspjehom. Dan Male Zemlje je tradicionalno pogodno vrijeme da se obračunam sa malobrojnim zluradim znatiželjnicima, i SDB mi je predložio da to okončam po kratkom postupku. Ipak sam odlučio da im, za sada, pošaljem samo upozorenje. A nije da me nisu iznervirali.

Odlučio sam se za stari, vjerni Dvorski glasnik. SDB je napisao pitanja i odgovore, a ja sam, kao i obično, bio veoma zadovoljan i dodao svega nekoliko detalja.

Objasnio sam puku da neostvareni pojedinci blate moje i ime familije iz čiste zavisti, da su to umno poremećeni ljudi koji ne shvataju da se zakoni ne donose da bi se spriječila samovolja vladara, već ograničila sloboda puka. Rekao sam im da zakoni važe samo onda kada to odlučim Ja ili neko sa Dvora. Prećutao sam da se to obično dešava zbog Braca ili nekog od kumova.

Čitajući tekst, pitao sam se da li je SDB realno procijenio opasnost: “Ti strani plaćenici i domaći izdajnici ne poštuju ni Dan Male Zemlje, ni činjenicu da sam, kao i svaki veliki vladar, lično i samo Ja izborio nezavisnost naše namučene domovine”.

Da li je moguće da puk još ne shvata da je to samo pokriće za moj i Bracov biznis?!

Onda se sjetih vjernih vojnika u medijima, pravosuđu, opoziciji, nevladinom sektoru, “nezavisnih” analitičara, javne i tajne policije… i znam da će većina vjerovati u ono što ja naredim da je istina. Moji kritičari će biti mrtvi ljut(d)i.

Poslije tako vedrih misli, pođoh na tradicionalnu proslavu Dana Male Zemlje, na ručak sa Bracom, kumovima i SDB. Šojić je, kao i uvijek, pokušao da se prišlepa, jer nikako da shvati da je on samo za kafanicu.

Ove godine nije bilo tradicionalnog slavlja. Odmah su počeli da se žale da Prvi red rasprodaje sve što su oni s mukom sticali. Rekao sam kumovima da se dugovi moraju vraćati, jer je Dvor u pitanju, a sa tim nema šale. Mnogi su pali kada su mislili da su najjači.

Noć je. Plašim se da ću opet sanjati kako putujem u inostranstvo bez imuniteta.