Izvor: DNMN

kuljakDobro jutro, Veseline Vukotiću, bivši sekretaru SKJ Univerziteta Veljko Vlahović (danas, Crne Gore)! Odlično što ste prihvatili da pored socijalizma postoje i drugi, legitimni, sistemi – sistem socijalne tržisne ekonomije i sistem slobodne trzišne ekonomije. Sada ste se i opredijelili za ovaj drugi, kao što ste nekad iz fotelje partijskog sekretara promovisali / kontrolisali podmladak na univerzitetu, za potrebe tadašnjeg sistema.

Napravila sam grešku – vi, u stvari, i ne radite za neki od sistema / ideologija, vi uvijek radite za onaj sistem koji je na vlasti, održavajući strukture moći koje društvo čini upravljivim / managable (za potrebe koga treba i kad treba).

Zašto ne progovorite dvije tri riječi, preko Vijesti, Monitora, Dana, na državnoj TV i ostalim medijima o karakteru ovog sistema i ove (i ondašnje) vlasti (ratni profiteri, korumpirana vlast, zarobljena država, ukratko – mafioekonomija)? Imate puno argumenata da kažete da je karakter ove vlasti/sistema osnovna prepreka za ostvarivanje globalnog ekonomskog koncepta u Crnoj Gori (onako kako ga vi vidite, neoliberalnog, slobodnotržišnog). Mada, o globalizaciji se govori i iz ugla socijalne komponente i komponente reciprociteta, a ne samo reducirano na tržište, na materijalnu komponentu.

Naravno, moja razmišljanja, stavovi, aktivnost jako se razlikuju od vaših jer ja ne vidim problem u bilo kojem legitimnom sistemu, a na svijetu oni paralalno egzisitiraju (neki bi rekli i da konvergiraju, ali to je za posebnu raspravu). Međutim, vi prećutkujete ono što je najveći problem za građenje upravo sistema slobodne tržišne ekonomije u Crnoj Gori – to je mafiokratski karakter ove vlasti. A pošto ste vi njihov guru, stvari su potpuno jasne.

Komfor koji proizilazi iz slobode mišljenja i govora novčano je nesamjerljiv. Tako gledam na svoj posao i kad su u pitanju studenti – na časovima, na ulici, u kafiću, preko interneta, sms-a, karaoka, medija, udžbenika, baza podataka, informacija, čega god…

Besmislica je da svijet ekonomije nadredimo ostalim svjetovima ili da sve svjetove samjeravamo iz ugla ekonomske isplativosti. To može da bude primamljivo za onaj dio ljudske ličnosti koji predstavlja grabež, sebičnost, posjedovanje, materijalno, ali ne može da bude primamljivo za duhovnost, emocije, kulturu… O ovome se, naravno, može raspravljati i raspravlja se na drugim tačkama planete.

Da se vratim na V. Vukotića – on je opasan čovjek, čovjek koji je samo tehnički u akademskom prostoru, a u stvari je uvijek na onom mjestu u društvu sa kojeg se kontroliše ono što će da bude u glavama ljudi koji treba da pokrivaju važne pozicije, i to je njegov stvarni posao. To je radio i u socijalizmu, kao partijski sekretar na Univerzitetu, a to radi i sada, preko UDG-a. Samo što je tada parola bila ”u ime naroda”, a sada je “u ime tržišta”!

Ovo vam govorim iz prve ruke – Milo i ja smo ista generacija na fakultetu, odlično se znamo svi. On je odabran da radi to što radi. Da nije on, bio bi neko drugi. Prethodno su bili pokušali sa mnom, ali nisam se dala. Vukotić je iz sjenke sve kontrolisao…

Jedini razlog zbog kojeg pišem i “gubim” vrijeme na internetu je taj što NE DAM DA NJIHOV SVIJET ULAZI U MOJ SVIJET, KROZ MENE – NEĆE!!!

Nadam se da razumijete – ja sam samo jedna mala tačka, jedno malo crveno krvno zrnce toga svijeta ljubavi, ljepote, sreće i tu nema prolaza za njih iz svijeta kriminala, tame, čemera, prevara, manipulacija, svakojake ljudske bijede. Ne znam ko se u kakvom svijetu rodio, ali svaki pojedinac ima izbor, i odgovornost, da korača svijetom koji sam izabere. Kad kažem svijet, mislim na sistem vrijednosti.

To govorim i studentima – mogući su razni putevi, neki su legalni, neki ne, neki su legitimni, neki ne, ali slobodni ste da izaberete i odgovorni da iza svog izbora stojite.

Vukotić je čovjek kojem je posao, bio i ostao, da sa svojih pozicija daje legitimitet sili koja stoji iza vlasti. On sada pod plaštom priče o dvije vrste kapitalizma (jedan koji je više tržišni i drugi koji je više socijalni) utiče na to da se javnost u Crnoj Gori po ovom pitanju podijeli na ta dva bloka, čineći bukvalno istu stvar kao kada se na planu politike javnost dijelila na procrnogorsku i prosrpsku varijantu.

Što ovaj plašt treba da sakrije, kakvu stvarnu ekonomiju, kakvu stvarnu politiku, koje su na sceni? Podjela na Srbe i Crnogorce, onako kako to ova vlast radi, skriva nedemokratski karakter ove vlasti, a podjela na više tržišnu i više socijalnu ekonomiju skriva mafijaški karakter obavljanja privredne djelatnosti / ekonomije.

Kad sve spojimo – politiku i ekonomiju – dobijamo MAFIOKRATIJU, a Vukotić JESTE kreator, “idejni vođa”, guru (ili, Lao Ce Vukotić, kako je Miško Đukić sasvim tačno na Free Montenegru govorio) i čovjek koji im daje izgovor / legitimitet, ali u prvom redu čovjek koji radi na privođenju / podvođenju mladih, pazite – i pametnih i obrazovanih, i vrlo ambicioznih ljudi SISTEMU. Zato je on opasan čovjek, koji može mnogo, ali ne može u moj svijet!

Da je on stvarno za free market economy (neoliberalne ideologije), a da se stvarno protivi social market economy (savremene verzije socijal-demokratije, odnosno, stakeholder ili third way ili mittelstand economy), mi bi mogli da razgovaramo i kao akademske kolege i kao, možda, i ideološki istomišljenici. Ovako, on je guru nelegitimne crnogorske mafioekonomije, a ja pristalica legitimne globalne free market ekonomije. Ko je ovdje lažnjak, vidite i sami. Samo da sad ne počnu da nas prizivaju da im pomognemo u ostvarivanju free market ekonomije, kao što su nas prizivali da im pomažemo oko Crne Gore… koja je to preverantska ološ!

Može biti da će on sjutra pričati da je pristalica neke druge ekonomije, ali sve dok se radi o legitimnim varijantama, prihvatam. Ne prihvatam prodavanje ovoga za ono, iliti – mafioekonomije u oblande free market ekonomije, čineći da su joj neprijatelji oni koji su pristalice social market economy. To je tako u razvijenim demokatijama, a kod nas borba treba da se demaskira i da se jasno ukaže na to da u Crnoj Gori možete biti samo za ili protiv mafiokratije i njoj odgovarajućem vidu ekonomije – mafioekonomije, a posle toga stvar je demokratskih procedura (proceduralne demokratije) za koji oblik tržisne ekonomije će se društvo opredijeliti.

Njima je do free market ekonomije taman koliko i do crnogorstva i Crne Gore – da je trpaju u svoje i u tuđe džepove!

Biće štos ako u dogledno vrijeme svi DPS-ovi Crnogorci budu za freee market economy, a svi “DPS”-ovi Srbi budu za social market economy (pošto Srđan Milić i SNP furaju taj fazon, a prva stvar za navodno ujedinjenje opozicije pred izbore bila im je izgradnja društva socijalne pravde… pa mafija posle toga… smijala sam se, tako da će, pored čisto nacionalnih stranaka i nacionalnih podjela, imati i “građanske” nacionalne stranke i “ideološke” podjele. Nema što – znaju kako! Mafia for ever! Zato su pokušavali da LSCG satjeraju u crnogorski nacionalni korpus, jer nacionalno uvijek pali, pa i u varijati “građanskog”.

Zato im ništa ne smeta koliko javni pokušaji političkog pregrupisavanja sa nacionalnih podjela na podjelu po liniji mafija – antimafija. Zato nije došlo do ujedinjenja opozicije (sa LSCG, jasno antimafijaškim ujedinjavajućim principom), zato “nezavisni” mediji i intelektualci ćute u kritičnim momentima, zato nema bojkota posle izbora. Oni su ili glupi, ili pokvarni, lakomi ili svjesno rade za mafiju. Neinformisani mogu da budu samo neki mlađi ljudi, što je razumljivo, do jedne ure (trudim se da “moji” studenti budu informisani, ali i da preuzmu odgovornost, kojim god putem krenuli, pa bili sjutra i politički neistiomišljenici ili neprijatelji).

Konačno da me neko pita (Zašto ste pred zadnje izbore dali podršku Pokretu za promjene čiji vas je lider nazvao “klozetom sa tuškog puta” dok ste bili funkcioner LSCG?) – naravno da sam imala procjenu u pogledu iskrenih namjera pojedinih stranaka da uđu u predizbornu koalcijiu. Ali, važno je da oni pokažu javnosti (ne meni) za što se zalažu.

Znači, pošto je šansa da do jedinstva opozicije dođe bila skoro nikakva (po mojoj procjeni), ali pošto su se glavni igrači u toj priči busali u junačka pleća kako su oni za to, onda kažem – ajde, javno stanite sa tom pričom, ali pod jednim ujedinjujućim principom – borbom protiv mafije!

Suvišno je reći kako su od tog, prepoznatljivo LSCG principa opozicione borbe, već na samom startu odustali SNP, a ostali, bar javno i eksplicitno, nisu.

Rezultat: SNP se javno pokazao kao kolaborant i za nastupajuće izbore javnost ih može vrlo lako prepoznati kao stranku koja je razbila opoziciono jedinstvo i koja sarađuje sa DPS-om.

Sledeći korak – ostali potencijalni zagovornici jedinstva opozicije (PzP i Nova), pošto su govorili da se svi izbori kradu, a pošto su žalili za neostvarenim predizbornim opozicionim jedinstvom, morali su, a da bi ostali dosljedni, sada bojkotovati rad u Parlamentu.

Rezultat: PzP i Nova posle izbora javno pokazuju da pristaju na namještene rezultate mafijaške vlasti i na taj način sarađuju sa vlasti. Ovo je sada teže široj javnosti da prepozna (jer Vijesti, Monitor i dr. neće sada, nakon izbora o tome da pišu, niti da prenesu ono što na pr. Slavko Perović u tom smislu piše).

Znači, što je bila svrha mojeg javnog djelovanja povodom izbora – da se pojedini opozicioni igrači javno pokažu (ponovo i ponovo, jer mlađi ne znaju, arhive brišu, a oni plešu toboš opozicioni ples), ali u odnosu na moju priču, priču LSCG-a, pravi lakmus papir – da li su opozicija ili nisu.

Ja sam uhvatila medijski “talas” povodom izbora, odgovorila na pitanja agencije Mina povodom neuspjelih predizbornih razgovora, nakon čega je uslijedio napada na mene, kako iz DPS-a, tako i SNP-a, na njihov način.

Sjutra, da dođe do novih izbora, opet bih stala ne uz opoziciju da se ujedini, već uz ujedinjavajući princip, pa ko hoće, dobrodošao, ali pod mojom kapom / pričom / principom, jer ovdje se radi o legitimisanju i delegitimisanju, o kredibilitetu.

Jedno je sigurno, da se kojim slučajem opozicija ujedinila, da je pobijedila i da je DPS to priznao, prvo pitanje koje bi se postavilo je – kome je to DPS prepustio ulogu čuvara njihovog blaga? Ko u toj opozicji radi za bivšu vlast, a ustvari i dalje za mafiju? Onda bi imali tuču unutar nove pozicije, opet u odnosu na isti princip.

Pošto prisustvo LSCG kriterija / principa o antimafijaškoj borbi potpuno čini vidljivim svačiju poziciju, DPS-u ne odgovara ujedinjavanje opozicije u kojoj postoji i dašak onoga što LSCG predstavlja i dan danas, pa makar taj dašak dolazio od mene u svojstvu u kojem sam bila prisutna tih dana.

I još nesto, to je hod po tankoj žici, ali za mene vrlo lagan jer postoji jasan svjetlosni putokaz – ono na što LSCG svojim programom i djelovanjem (i sadašnjom aktivnošću svakog pojedinačno, koliko ko hoće i može) ukazuje – borba protiv mafije sada je kritična tačka u procesu demokratizacije crnogorskog društva. To se u raznim dokumentima naziva sledećom terminologijom – korupcija (sistemska), zarobljena država, nevladavina prava i sl.

A što se tiče raznih “hvatača” mene, na to sam oguglala – od prijetećih pisama pisanih mehaničkom DB mašinom, e-mail-ova i telefona, rašarafljivanja točkova, otezanja procedura, sa raznih strana. Nakon izvjesnog vremena, sve dođe na svoje, a ja u šali znam nekada reći – ja sam uvijek svoja na svome, a vi birajte – hoćete li da budete svoji na svome, svoji na mome, moji na svome, moji na mome! Dogovorite se sami sa sobom!

Da ne zaboravim jednu vrlo važnu stvar – krajnja meta protivnika LSCG-a je Slavko Perović. Jer, ako njega neutrališu, sačekaćemo da se rodi neko u Crnoj Gori koji može da mu bude i približno ravan, a LSCG najširi prostor slobodnog djelovanja (da je to, kojim slučajem, univerzitet, ja ne bih imala potrebe da se uključujem i udružujem u LSCG).

Zato, jako vodim računa da u svom djelovanju ne budem sredstvo u tom lovu na g. Perovića, a znam da je to mafiji zadatak.