Izvor: Vijesti

gradteatarPoslije 22 godine trajanja, mnogih uspona i ponešto padova festival Grad teatar Budva, izgleda da će ove godine trajno spustiti zavjesu. Čudi da se u najgorim periodima sankcija, bombardovanja, smjene direktora usred festivala, ipak, održavao i uvijek zavređivao epitet najvećeg kulturnog događaja u zemlji, da bi se ova godina, iznebuha pokazala sudbonosnom.

Finansijski kolaps Opštine, kao glavnog sponzora manifestacije, doveo je ozbiljno u pitanje održavanje ovogodišnjeg festivala. Zapanjuje činjenica da za prošlu godinu nije plaćen ni jedan jedini euro troškova za Dramski program (ali ni mnogo više za ostale programe), kao i da su se ukupni dugovi nagomilani do izgleda nedostižne sume od preko milion eura.

Svi raniji pokrovitelji, naročito Vlada, koja je godinama bila najveći finansijer festivala, davno su okrenuli glavu i već nekoliko godina ne daju ni euro za program, a finansijska kriza danas onemogućava Opštinu da se intenzivnije uključi u rješavanje problema. Malo je vjerovati da će JU Grad teatar pa i Opština Budva kao osnivač uspjeti da do početka festivala vrate cjelokupni dug iz prethodnih godina.

Čudi i to da festival koji je Budvu izveo na evropku pozorišnu mapu, te dobio čak 47 Sterijinih nagrada za svoje produkcije i koprodukcije, sada kuburi sa novcem, te da mu je dalja sudbina dovedena u pitanje. Prvi put poslije dugo vremena ove godine nije najavljen festivalski program, sumnja se da će biti produkcije, strana gostovanja su pred otkazivanjem, tako da se odranije znalo da bi ovogodišnji program, i da se održao, spao na niske grane.

Međutim, vršilac dužnosti direktora Merin Smailagić ubijeđen je da će ove godine biti festivala, te da će program biti skromniji, ali kvalitetan.

– Ove godine, zbog nepovoljne finansijske situacije u kojoj se trenutno nalazi naš osnivač, Opština Budva, kasnije nego do sada, objavićemo program ovogodišnjeg 23. festivala Grad teatar. U proteklom periodu smo, na osnovu zaključaka Upravnog odbora, u dogovorima sa predstavnicima osnivača i Multimedia Group pokušavali da nađemo rješenje za prevazilaženje problema koje imamo. Odlučili smo da pravimo program koji će zadovoljiti estetske standarde koje njeguje Grad teatar, ali koji će biti i manje finansijski zahtjevan. Naša publika će imati prilike da vidi spektakle iz inostranstva, najgledanije predstave iz okruženja, jednu produkciju i reprize naših koprodukcija. U muzičkom dijelu će biti pomaka ka modernijim muzičkim izrazima. Književni program će ostati na nivou prošlogodišnjih, koji je ocijenjen, kako od kritike, tako i od publike kao izuzetno uspješan. Likovni program će biti baziran na klasičnom likovnom programu i predstavljanju tri izuzetna autora. U predsezoni i postsezoni imaćemo slobodnije likovne forme. Vjerujem da je ovo samo jedna od onih godina kada su uslovi u kojima se realizuje festival loši, ali da se to neće odraziti na kvalitet – kazao je Smailagić za “Vijesti”.

Međutim, u Multimedia Group, koja je selektor Dramskog programa, tvrde da nije postignut dogovor oko izmirivanja duga od prošle i ove godine.

– Istina je da ništa od troškova od prošle godine nije plaćeno, i mi smo bili spremni da se dugovi reprogramiraju i odlože kako bi se festival realizovao. Spremni smo da kroz kreditna zaduženja finansiramo veći dio svog (Dramskog) programa i sve troškove prevoza, ali mi nijesmo ti koji odlučuju. Sumnjamo da samo finansijski momenat može biti problem u cijeloj priči, jer ako je samo to problem, onda većih prepreka za održavanje Festivala nema jer se prostim dogovorom o reprogramu duga taj problem može otkloniti – naveli su u toj agenciji, koja je u protekle dvije godine realizovala ukupno šest koprodukcija i produkcija.

Interesovalo nas je i zašto nema festivalskog programa, ali u Multimedia Groupu tvrde da je program gotov još od 1. februara ali da odsustvo inicijative da se potpiše sporazum o tome kako će se dug regulisati (ne i odmah platiti) sprečava njegovo javno objavljivanje.

Po svemu sudeći, prošla godina, kada je sa svoje četiri koprodukcije od kojih je jedna bila i svjetska premijera komada „Kaligula“ kontroverznog slovenačkog reditelja Tomaža Pandura, što je mnoge natjeralo da pomisle da se Budva ponovo vratila onim glamuroznim predstavama, po kojima je bila prepoznatljiva, ostaće samo lijep pokušaj. Ovako, kao u grčkim tragedijama, tako i danas u čuvenom Budva Grad teatru nije teško naslutiti kraj pozorišnog komada. Na kraju, jedino je sporno to što je za ovaj ovogodišnji tragični komad malo ko zainteresovan.

Postoji ozbiljna bojazan da bi se mogla ponoviti „čuvena“ 2002. godina, kada je nakon spektakularnog otvaranja u šta je tada proćerdano oko 100 hiljada eura festival, zbog nedostatka novca, samo par dana kasnije doživio fijasko i neslavno prekinut.

Postavlja se pitnje da li kod radnika Javne ustanove Grad teatar ima uopšte elana da iznesu ovogodišnji festivalski program , kada se zna da već četvrti mjesec nijesu primili plate, ostaje da se vidi.

Ovakvo stanje probudilo je stare sumnje da sve ovo nije možda alibi za scenario gašenja festivala, i, kako se priča, za stvaranja jedne krupne gradske kompanije, Kulturnog centra Budve, u koju bi oni koji se ne proglase prekobrojnim prešli da rade. Tome u prilog govori i da su sve one nekadašnje festivalske scene svedene na jednu, koja je inače neuslovna zbog buke brojnih kafića u Starom gradu, da za 23 godine festival nije mogao da obezbijedi nijednu garderobu, nijedan sopstveni kostim, nema svoju tehniku, a da se broj zaposlenih popeo na čak 30, u odnosu na manje od 10 od samo prije nekoliko godina.