Izvor: Monitor

marovic1Mandatar Milo Đukanović ponovio je da u novoj vladi neće biti velikih promjena. Postojeći sastav, kaže, djeluje “uhodano i efikasno”. Premda šestostruki premijer još “sagledava različite opcije”, sve je izvjesnije da u novoj vladi neće biti mjesta za potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića.

KANDIDAT IZ NOVINA: Za mjesto u vladi Marović je konkurisao preko novina. Velikodušno je dopustio mogućnost da ,,ako doista bude neophodno”, sa neke odgovorne državne funkcije, pomogne Crnoj Gori u vremenu ekonomske krize. Izvori Monitora iz vrha DPS-a tvrde da prvi intervju na tu temu nije dao, nego tražio. Da su odnosi u vladajućoj partiji onakvi kakvima se u javnosti predstavljaju, potpredsjednik partije bi svoju želju da pomogne, valjda, prvo otkrio svojim partijskim drugovima. Na za to predviđenom mjestu, Predsjedništvu DPS-a, recimo.

Poslije se išlo u detalje. Objavljeno je da Marovića zanima mjesto potpredsjednika vlade, preciznije jedinog potpredsjednika ili zamjenika premijera. Prema nekim informacijama, bio je raspoložen da postane ministar inostranih poslova i potpredsjednik vlade. Sam se, kao i obično, izjašnjavao visokoumno: “Vlada bi mogla da ostane ista, ali da bude i bolja, jer nema toga što ne može biti bolje… Može da se ne mijenja ništa ili da se promijeni sve. Ali, najbolja je ona treća koncepcija po kojoj je dobro uvijek vladu osnažiti novim ljudima sa novim političkim motivom i težinom. Oni daju novu energiju i to je ono što mi se čini da je realno. To očekujem”. Očekivao je i da će vlada biti formirana u maju, možda i prije 25. maja. Bile su to slabe prognoze.

NAPAD NA EMIRAT: U međuvremenu je na sva zvona udareno da je opština Budva, Marovićev emirat, bankrotirala. Nad tom se činjenicom “zabrinuo” ministar finansija Igor Lukšić, te je gradonačelnik Rajko Kuljača “usmeno” ponudio ostavku. Šef lokalnog DPS-a Boro Lazović je rekao da Lukšić govori neistine i da je Kuljaču birao narod i “on će samo građanima polagati račune”. Do daljnjeg se sleglo.

Opšte je poznata činjenica da je račun opštine Budva svako malo blokiran još od prošle godine i nagla zainteresovanost ministra Lukšića protumačena je na dva načina: dobio je zadatak da Maroviću poruči da sjedi đe je, ili djeluje samostalno protiv konkurenta za mjesto potpredsjednika vlade. Druga varijanta je manje vjerovatna.

Lukšićeva uloga u cijeloj priči sve je samo ne zanemarljiva. Još kad je Đukanović bio odlučio da ode iz politike naveliko se govorilo da je za nasljednika predvidio Lukšića. Potpredsjednici DPS-a međutim nijesu bili oduševljeni, Željko Šturanović je bio kompromis. Prema nekim izvorima, Đukanović i dalje računa da bi ga, ukoliko opet odluči da ode, trebao zamijeniti Lukšić i to bi mogao biti jedan od razloga zašto Marovića ne želi u vladi.

Pouzdani izvori Monitora tvrde da je, zapravo, i kada su se on i Đukanović povlačili, Marović htio da bude premijer. Nije mu moglo bit. Kad su se, nakon dugih i tužnih nagađanja da Đukanović odlazi, zajedno pojavili na konferenciji za novinare malo kome je bilo jasno – odakle se zapravo povlači Svetozar Marović. Prije toga je bio prvi i posljednji predsjednik SCG, referendum je, međutim, bio davno prošao, on je bio samo na partijskoj funkciji na kojoj je i ostao. Kad se Đukanović vratio, moglo je izgledati da je Marović – izvisio. Milioni, zavale i madone teško, izgleda, mogu da potru činjenicu da nedvojbeno već dugo vlada samo u granicama emirata.

PRIJATELJI, STRINE I KUMOVI: Javnosti je zasad nepoznato kako tekuću šah partiju između predsjednika i potpredsjednika DPS-a vide ostala dva potpredsjednika – Filip Vujanović i Željko Šturanović. Upućeni objašnjavaju da su Šturanović i Marović, preko strine, rodbinski povezani, ali – to ne znači ništa naročito. Kumstvo je nekad vezalo Marovića sa Momirom Bulatovićem, pa ništa.

Poznavaoci prilika tvrde da će, ukoliko zaista nakon samokandidovanja, ostane bez mjesta u vladi, Marović ,,lično biti u groznoj situaciji”, te da će prvi put biti sasvim očigledno da on i Đukanović nijesu u dobrim odnosima. Odavno se zna da se Đukanović i Marović slabo druže. Ako je Marović na predstavi Grad teatra, Đukanović je u obližnjoj kafani. I obrnuto. Za razliku od višednevnih druženja sa Momirom Bulatovićem, Marović se ne viđa sa Đukanovićem na istoj plaži, partijskog šefa nema na njegovoj jahti. Đukanović je preskočio i Madonin i koncert Rolingstounsa. Možda je do muzičkog ukusa.

,,Mi nemamo razloga da se bojimo jedan drugoga. Našeg prijateljstva, političke saradnje i uticaja se vjerovatno boji neko drugi. Mi nijesmo konkurenti jedan drugome, mi smo tim u kojem svako ima svoje mjesto”, rastumačio je ovih dana Marović odnose sa Đukanovićem.

Ovih dana će se vidjeti – šta ako dva prva čovjeka DPS-a različito vide gdje je kome u timu mjesto.

Prijateljstvo i timski rad lijepa su priča, ono što ih sigurno veže je interes. Upućeni tvrde da bi odricanje od Marovića za Đukanovića značilo gubitak Budve. Tamo je DPS na posljednjim izborima osvojio impresivnih 73 odsto glasova. Ipak, broj birača – oko 17.000 – i nije nešto, ukrašće se na drugom mjestu. Količina novca je već nešto drugo.

Bilo koja verzija zaoštravanja odnosa, izvjesno, ne bi se pretjerano dopala ministrima i ostalim državnim prvacima od kojih je većina u Budvi nešto kupila, izgradila, dogradila ili dozidala.

Pitanje je, naravno, hoće li se, ako ne zablista u vladi, Marović praviti da ništa nije bilo. Uvijek postoji mogućnost da se braća po biznisu, kao i dosad, dogovore. Meni Avala, tebi Zavala. Meni….

U najširoj javnosti, a posebno u državnom vrhu, komentarisalo se lako sticanje novca za privilegovane. Kako je glavni za distribuciju privilegija bio Milo Đukanović, on je bio na meti svih kritika i zavisti. U tome je posebno prednjačio Svetozar Marović (sa suprugom Đinom). Tada smo se često porodično družili, pa sam se naslušao svakakvih komentara na račun Mila, a i ljudi koje on protežira. U skladu sa svojim karakterom, Sveto nikad nije otvoreno rekao Milu šta mu zamjera. Umjesto toga, nastavljale su se otrovne bujice zbog kojih sam, najprije prorijedio, a zatim sasvim prekinuo naša porodična druženja…

Upravo mi je Milica (Pejanović-Đurišić) obezbijedila dokumente Službe državne bezbjednosti iz kojih se nepobitno vidjelo da je on (Svetozar Marović) omogućio izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, da bez plaćanja bilo kakvih državnih dažbina, četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Po tim papirima, nadoknada koja mu je zbog toga isplaćena, bila je četrdeset hiljada DM po šleperu…

Pozvao sam Svetozara Marovića i pokazao mu dokumenta. Pogledao ih je krajnje ležerno i bez imalo zbunjenosti. ,,Je li ovo istina”, pitao sam. ,,Jeste”, mirno je uzvratio. ,,A zašto?” “Pa, zato što to ovdje rade svi koji mogu…”

Kopiju ovih dokumenata imao je i Milo Đukanović. Vjerujem da su oni bili najdjelotvornije sredstvo ubijeđivanja da Marović uvijek politički podržava Mila Đukanovića, naročito u sukobu sa mnom koji je ubrzo uslijedio.

Advertisements