Izvor: Monitor

monitorVećinski vlasnik Prve banke CG, Aco Đukanović (užem krugu poznatiji kao Acika) posvetio se sportskim razbribrigama. Na rukometnom derbiju Budućnost-Lovćen 17. maja bodrio je podgoričku ekipu. Dvorana je bila okićena panoima Prve banke a TV prijenos je prekidan njenim reklamnim porukama. Prva banka je generalni sponzor RK Budućnost a Edin Kolarević, sestrić Acike i Mila Đukanovića, član je Upravnog odbora tog kluba. Iako bez tradicije – muški RK Budućnost je prošle godine ušao u prvu ligu – već ove takmičarske sezone je vjerovatni šampion države.

NASILJE: U opštoj tuči i metežu nakon utakmice, Acika je bio u parteru; jedan rukometaš Budućnosti, akter tuče, u finišu meča je iz njegovog zagrljaja prijetio igračima Lovćena.

Nije poznato da se Acika ranije bavio ili se interesovao za muški rukomet – sport koji u Podgorici nema tradiciju. Nasilje – ima.

Konobari podgoričkog lokala, na glasu kao okupljališta tajkunske klase, bili su sablaznuti kada je u sitne sate jedne tople ljetnje večeri 2007. zapjenušana rasprava Acike i Miomira Mugoše, započeta kod šanka, na obližnjem parkingu prerasla u polemiku bliske vrste. Nadležna služba se postarala da ovaj uličarski nokturno ne dospije „u novine” kao juna 2000. kada je, poslije ponoći, u hotelu Crna Gora držačem od pištolja teško povrijeđen Zoran Kljajić (dvostruka fraktura lobanje i nagnječenje mozga).

Nakon četiri godine suđenja Acika je oslobođen optužbi da je učestvovao u premlaćivnju; na ponovljenom suđenju 2007. konstatovano je da je tužba protiv Acike zastarjela.

Ta razliku od tuče u hotelu Crna Gora (povod: navodna uvreda), Acikin obračun s Mugošom 2007. je bio nastavak kompleksne debate o pravcima urbanističkog razvoja glavnog grada.

GRAĐEVINAC: To je drugo ime klanovskih borbi na unosnom građevinskom tržištu Podgorice koje su započete krajem 2002. kada je gradonačelnik Mugoša jednom od svojih klijenata odobrio izgradnju stambeno-poslovnog centra Maksim u Acikinom komšiliku. Uslijedila je pobuna, svakodnevna ulična okupljanja Acike i drugih uglednih komšija, pa je Maksim „premješten” i napravljen par stotina metara dalje. Direktor gradske Agencije za izgradnju i razvoj Podorice (tada s budžetom od blizu 100 miliona eura), Acikin kum Goran Vuletić, nekoliko mjeseci nakon onog ponoćnog ućerivanja argumenata je „podnio ostavku”.

U međuvremenu, Acika se profilisao kao građevinski preduzimač. Registrovao je 2002. firmu za projektovanje i izgradnju Urbisnova a za dva miliona eura 2007. je kupio podgorički Zavod za urbanizam i projektovanje i njegovu upravnu zgradu. Jula prošle godine registrovao je i Investnovu, drugu firmu za građevinske poslove u kojoj je smjestio kuma Vuletića.

Acikin drugi kum, Miodrag Ivanović (eks-direktor Telekoma), tokom 2006. je skupa sa bratom Vladom Ivanovićem, vlasnikom Master inženjeringa, oformio Volvoks, firmu sa stovarištima i skladištima u Podgorici za promet građevinskih materijala i opreme. U upravi Volvoksa je sjedio Predrag Poček, u to vrijeme službenik a sada zamjenik glavnog izvršnog direktora Prve banke. Kumovsko vlasništvo je u Volvoksu nastavljeno nakon što su firmu krajem 2008. preuzeli Žarko Burić (Normal kompani) i Željko Mišković (Kroling). Master inženjering je investitor a Kroling izvođač radova na stambeno-poslovnom kompleksu u centru Podgorice u čijem je prizemlju smještena poslovnica Prve banke.

Acikina firma Montenova za dva milona eura je kupila oko 5.000 kvadrata zemljišta u Baru a za zgradu Telekoma u centru Podgorice platila je milion eura. Jesenas je Vlada Crne Gore Aciki za 3,3 mliona eura dala pravo da koristi 7.637 kvadratnih metara državnog zemljišta u Podgorici na kojem se nalazi zgrada policije, uz mogućnost da postane vlasnik.

REVOLUCIONAR: Da li je, na vrhuncu tzv. antibirokratske revolucije januara 1989, student prava Acika imao viziju da će baratati milionima?

Hroničari su zabilježili da je Acika ispred Unuverziteta Veljko Vlahović bio u mitingaškom Organizacionom odboru (skupa sa Momirom Bulatovićem, Ljubišom Stankovićem, Srđom Darmanovićem, Milicom Pejanović i Ivanom Brajovićem) koji je, socijalnom demagogijom i parolama tipa Gladni smo!, izveo trijumfalno obaranje stare garde Saveza komunista Crne Gore. Acika je bio mladi komunista, aktivista na Unverzitetu i borac za socijalnu pravdu; iako se nije hranio u studentskoj menzi, inspirisao je štrajk glađu drugih studenata.

Svega nekoliko godina kasnije, Acikini marksistički ideali su ogoljena, cinična epizoda. Saborac iz Organizacionog odbora AB-revolucije, Momir Bulatović u knjizi Pravila ćutanja svjedoči kako je u jesen 1994. imao pouzdana saznanja da Acika organizuje konvoje cistijerni s naftom.

Iz Herceg-Novog, gdje je izgradio kuću, Acika je, tvrdi, bio gospodar švercerskog netvorka i „ekskluzivni snabdijevač gorivom italijanskih švercerskih glisera”. Naredni događaj, piše Bulatović, bio je jedan obračun u mafijaškom stilu koji se odigrao u hercegnovskom hotelu Plaža.

,,Pitao sam Mila šta to radi njegov brat i šta on misli da preduzme? Potpuno neočekivano, rekao mi je da ja ne znam ni dio onoga što radi njegov brat. Nije bilo potrebno da ja potegnem nijednu optužbu. Sve ih je izgovorio sam Milo. U jednom trenutku su mu zacaklile oči, dok je opisivao koliko on i njegovi roditelji pate zbog cjelokupnog Acovog ponašanja. On me, ipak, moli da ga razumijem. Brat je brat, i njemu treba malo više vremena da stvari vezane uz njega dovede u neki red”, zapisao je Bulatović.

BANKAR: Takvo stanje stvari je „Mila činilo politički ranjivim”, primjećuje Bulatović protiv koga je Acika 2004. najavljivao tužbu zbog ovakvih navoda.

Izloženost zbog djelovanja mlađeg brata za aktuelnog crnogorskog premijera ni do danas nije umanjena.

Ali, projekat Prve banke svjedoči kako je porodični profit bio ispred rizika javnih invektiva. Za nepune dvije godine Prva banka je ustostručila svoje bilanse. Iako je Acika, prema jednoj tvrdnji starijeg brata, godinama bio nezaposlen, njegova firma Montenova je na kraju 2006. imala, poslije Telekoma i KAP-a, najveće profite u Crnoj Gori.

Početkom iste, 2006. godine, premijer Đukanović je tvrdio: „Ne znam kakvo je imovinsko stanje mog brata”. U intervjuu za Radio Crne Gore on je kazao da ne vjeruje da Acika spada među najbogatije ljude u Crnoj Gori, dodavši da u njihovoj porodici „postoji kultura da se jedni drugima ne miješaju u poslove”. Već sredinom 2007. postala su braća i formalno ortaci u Prvoj banci i to su još uvijek.

Acika je oduvijek bio većinski vlasnik Prve banke a jesenas je i zvanično dobio upravljačko odobrenje Centralne banke. Njegov akcionarski ulog je narastao do 177.073 akcija (bezmalo plovina vlasničkog udjela).

Nakon inostrane privatizacije drugih crnogorskih banaka, Acika je postao najkrupniji domaći bankar – iako je podizanje gotovine s njegovih šaltera često bilo nemoguće. U februaru je na (za javnost zatvorenoj) sjednici Udruženja banaka Crne Gore saopšteno da klijenti Prve banke pustoše bankomate drugih banaka, koristeći viza kartice, jer ne mogu podići novac sa svojih računa u matičnoj banci.

Ali, kolaps Prve banke postao je prije svega prioritetni državni problem; banka se od bankrota spasila kreditom Vlade Crne Gore i dokapitalizacijom državne Elektroprivrede. U decembru 2008. je Acika sklopio ugovor o zalogu akcija Prve banke s Igorom Lukšićem, ministrom finansija, po nominalnoj vrijednosti od ukupno 22,6 miliona eura. Time je zatvoren trogodišnji ciklus, započet novembra 2006. kada je Acika od Lukšićevog Ministarstva finansija, Zavoda za zapošljavanje i Fonda za razvoj kupio paket akcija Nikšićke banke.

U MUZICI I KNJIŽEVNOSTI: I pored svih poslovnih obaveza, Acika je stigao da magistrira kod kontroverznog prof. Slavka Lukića na temu Ustavna žalba kao oblik neposredne ustavnosudske zaštite ljudskih prava u ustavima zemalja Evropske unije i u Crnoj Gori. Takođe je siva eminencija crnogorske estrade i lakih nota ljetnjih festivala.

Uz to, malo ko je, poput Acke (rođen 1965), za života opjevan; podgorička grupa VIS Gorenje je snimila ironičnu rokenrol pjesmu Milo je Acov rođeni brat. Prije pet godina, na podgoričkom Trgu republike, tokom koncerta grupi VIS Gorenje je isključena struja kada su počeli izvođenje ove pjesme.

Izgleda da Acika ima i svoje mjesto u literaturi.

Poznavaoci prilika, prepoznali su da je literalni junak Braco, u romanu Oklop Milana Popovića, kreiran prema Acikinom liku i djelu.

Jevrem Brković u romanu Ljubavnik Duklje (2006) opisuje izvjesnog Glavata Akcina Kčevonea poznatog i kao Ćelavi Medvjed. Brković je u izjavama nakon napada na njega (u kojem je ubijen Srđan Vojičić), optužio svoje literalne junake.

U atmosferi jedne svadbe u dvorani hotela u Milanu, okupljeno crnogorsko tajkunsko bratstvo Brković opisuje kao bahatu i primitivnu rulju, dok od Glavata Akcina Kčevonea ,,ove večeri svi u dvorani drhte i prate svaki njegov gest, mig oka, mimiku ili tik na licu, i odmah ih tumače što znače i kako će reagovati”.