Izvor: PCNen Blog (Zipp)

ratbosnaKao što znate, ili ne znate, ili ne želite da znate, na područjima bivše Jugoslavije je 90-tih godina prošlog vijeka (kako to davno zvuči, a bilo je praktično juče), bijesnio rat, nacionalna i vjerska mržnja, bujao nacionalizam sa primjesama fašizma. U tim ratovima smo učestvovali i mi. To je činjenica koje se pokušava prikriti, ili opravdati na razne nesuvisle načine, koji uglavnom nemaju nikakve veze sa istinom.

Imamo  „Udruženje boraca rata 1990-1991 godine” a imamo i aboliciju usvojenu od strane Skupštine, mislim 1998 godine, koja se odnosi na sve one koji su izbjegavali da se odazovu učešću u ratu, iako „nikada nijesmo učestvovali u ratu”!!!

Kao i svaki rat, pokrenule su ga „elite”, a platio narod tj. gradjani. Sludjivani raznim „ugroženostima”, mitovima, medijskom presijom, propagiranjem anticivilizacijskih-ja bih rekao antiljudskih vrijednosti. Stotine hiljada ljudi sa ovih prostora su izgubile živote, a milioni šansu da žive životom dostojnog čovjeka.

Političke „elite” koje su huškale svoje gradjane u razne „ratove za mir” su se u medjuvremenu „pomirile”. One nikad i nijesu ratovale, već su uvijek bili u poslovno-političko-interesnim odnosima. Iz nečuvenog, i poslije II svjetskog rata po brutalnosti nezabelježenog zločina, zaraćeni narodi(gradjani) su ostali osiromašeni, izgubljeni, dezorjentisani, opljačkani na ovaj ili onaj način, ako već nijesu ubijeni ili najbrutalnije  zlostavljani. „Elite” su  se enormno obogatile. Nerijetko su nedokazani, a svima nama poznati  zločinci i huškači na rat i ratni zločin, predratni sitni kriminalci ili anonimusi, postali „nova klasa”, uglavnom superbogatih i supermoćnih ljudi. Umjesto da budu na stubu srama ili u zatvoru, oni su postali i ostali  stubovi moći.

Narodima(gradjanima) je ostala netrpeljivost, frustracija, a često i osjećaj kolektivne krivice. Ostala je nelagoda i strah, da običan gradjanin, npr. Srbin odlazi u mjesta pretežno naseljena Hrvatima ili Bošnjacima, i obratno. Što je po mom mišljenju najgore, nesuočavanjem sa prošlošću i neutvrdjivanjem činjenica povodom proteklih ratova, ostavljamo našoj djeci upaljen fitilj dinamita koji će opet, kad-tad eksplodirati.

Političko-ratne „elite” u svim Državama stvorenim na ruševinama bivše Jugoslavije su donekle, ali ne i suštinski promijenjene. U Crnoj Gori, ni donekle. Zato će REKOM, po meni, u Crnoj Gori imati najteži zadatak.

I u drugim Državama zadatak REKOM-a neće biti lak. Korijeni trenutno promijenjenih  „elita” u njima, uglavnom imaju hipoteku rata i zločina. Zato će sve one, uglavnom opstruirati rad REKOM-a, kako bi zaštitili sebe, svoju vlast i moć, i zataškali sopstveno učešće u ratu. Deklarativno, bit će za, jer tako nalažu novousvojena pravila ponašanja i diktati spolja, ali suštinski, oni će REKOM doživljavati kao nešto neprijateljsko.

I sam REKOM, koji ima dobru ideju i namjeru, suočit će se sa svojim unutrašnjim izazovima i problemima. Od svoje heterogenosti, načina organizovanja, do onog, kod svih nas obaveznog „nijesmo mi toliko krivi, krivi su oni”. Kao i u svakoj organizaciji, i tu će biti profitera, ove ili one vrste, tj. onih koji će članstvom u REKOM-u pokušati da ostvare neke političke ili druge ciljeve. Verujem u manjini. I vjerujem  da će biti brzo prepoznati i odstranjeni iz ove, svima nama tako potrebne inicijative.

Želim da se nadam, i nadam se, da će REKOM objektivno uspjeti da utvrdi makar dio činjenica vezanih za protekla ratna dogadjanja, da će natjerati političke elite, sudstvo i tužilaštvo novonastalih Država da se suoči sa svojom prošlošću i procesuira ratne zločince iz svojih zajednica. Da nevine žrtve ratova neće biti promjenjive brojke sa kojima se lamentira, već ljudi sa svojim imenom i prezimenom, koji su imali budućnost, nade i želje, a koju im je neko ubio. Želim da se nadam da na ovim prostorima više neće biti ratova i da svojoj djeci nećemo ostaviti „dinamit sa upaljenim fitiljem”.

Zbog te nade podržavam formiranje REKOM-a, vjerujući da ćete konkrektnu podršku pružiti i vi, kada se bude prikupljalo milion potpisa (neka ih bude nekoliko miliona) koji će biti urečeni Vladama i Parlamentima novonastalih Država, a koji će ih obavezati da se suoče sa prošlošću i sa procesuiranjem onih koji su činili zločine.

Iz navedenih razloga, sasvim iskreno, potpuno čisto, bez ikakvih kalkucija, sa nadanjima ali i sumnjama u ostvarivost projekta, pristupio sam Koaliciji za REKOM.