Izvor: Globus

zysOn je opasan čarobnjak – tim su riječima britanske medije obasuli čitatelji i stručnjaci pošto je prošloga tjedna Independent objavio intervju s dr. Panayiotisom Zavosom, pionirom kloniranja, koji je najavio da je kloniranje ljudi pred svojom novom, spektakularnom fazom, kad će prva beba, stvorena kloniranjem, ugledati svjetlo dana. Naslov teksta “Mogu klonirati čovjeka”, koji je samo djelomično izvučen iz konteksta i onoga što je Zavos rekao, 13 godina pošto je stvorena klonirana ovca Dolly koja je živjela samo šest godina i ojanjila se nekoliko puta (s obzirom na to da je prosječna životna dob ovce 11 godina, upravo su znanstvenici u činjenici da je klonirana vidjeli i razloge njezina kratkog života, jer je na kraju zbog plućne bolesti eutanazirana) i nije pretenciozan ako Zavos za svoje tvrdnje pokaže i konkrente znanstvene dokaze. Ovo nije prvi put da je dr. Zavos, obožavan i osporavan, svojim izjavama osupnuo svijet. U istom tom je tekstu rekao da je napravio eksperiment, svojevrsni prototip klona koji, doduše, nikada neće živjeti, u kojemu je uzeo DNK 10-godišnjakinje Cody koja je stradala u prometnoj nesreći. U dogovoru s njezinim roditeljima ovaj je eksperiment poslužio radi znanstvenih istraživanja, a ne radi toga da bi se mrtvo dijete kloniranjem oživilo.

Međutim, već i sama spoznaja da je obavljena ovakva vrsta pokusa i da je stvorena makar znanstvena mogućnost “oživljavanja mrtvih”, otvorila je vječnu debatu o tome dokle znanost treba i može ići kada je kloniranje u pitanju, gdje je granica nakon koje nema povratka i na koji način je moguće ograničiti želje znanstvenika da istražuju nova područja koja rizično graniče s uvriježenim moralnim i religijskim svjetonazorima. U svemu tome, dr. Zavos, koji je Globusu dao ekskluzivni intervju iz svoje klinike u Sjedinjenim Državama, kaže da smo blizu vremena kad će se, makar djelomice, ostvariti sve one fabule znanstvenofantastičnih romana u kojima su klonovi mogući i realni. Sve njegove laboratorijske eksperimente uz pojašnjenja bilježi bivši kamerman Discovery Channela koji dijelove snimljenog materijala s vremena na vrijeme, uz Zavosovo dopuštenje, objavljuje na internetu.

Dr. Zavos, 65-godišnji Ciparski Grk, naturalizirani Amerikanac koji živi u Kentuckyju nije se jednom našao na naslovnicama zbog svojih izjava i nakana. “Dr. Klon” je diplomirao biokemiju u Kanzasu, a doktorirao na reproduktivnoj fiziologiji i biokemiji u Minnesoti. Tijekom svoje profesionalne karijere specijalizirao se za reproduktivnu medicinu kojoj je posvetio čitav život. Kloniranje smatra ljudskom budućnošću, ali ne u cilju stvaranja replike onih koji bi sebi rado produljili život, makar i vlastitim klonom, već je dr. Zavos nastojao pomoći parovima koji ne mogu imati djecu da im putem kloniranja u tome pomogne. Upravo prošloga tjedna objavio je da je 11 od ukupno 14 oplođenih jajnih stanica koje su na taj način isklonirane medicinski ubrizgano u sigurnost ženske maternice. Četiri su žene pristale sudjelovati u Zavosovu eksperimentu koji je postavio tako novi standard za budućnost. Reproduktivno kloniranje podrazumijeva korištenje jezgri matičnih stanica kojima se stvara genetski identična jedinka. Taj proces koristi transfer jezgre iz donorske, matične stanice u jajašce kojemu je izvađena jezgra. Ako se jajašce počne normalno dijeliti, prenosi se u maternicu surogat majke. Takvi klonovi nisu 100 posto jednaki jer matične stanice mogu imati određene mutacije. Prvi pokušaj kloniranja obavljen je navodno 1952. i to na punoglavcu, međutim, zbog nedovoljnih znanstvenih dokaza za ovaj eksperiment, znanstvenici danas sumanjuju u njega. Zatim je navodno u Kini 1963. kloniran šaran, no znanstveni rad objavljen je u kineskom znanstvenom časopisu i tekst nikada nije objavljen na engleskom. Prvi puta Rusi su uspješno klonirali miša 1986., a 1996. i slavnu ovcu Dolly. Dolly je nastala nakon što je uzeto 277 jajnih stanica i stvoreno 29 embrija, od toga su “proizvedena” tri janjeta od kojih je samo Dolly živjela. Dvije godine kasnije iz stanice ljudske noge izdvojena je jezgra koja je umetnuta u čistu jajnu stanicu krave, a nakon 12. dana je prekinut razvoj zbog etičkih razloga. Potom je 2001. klonirana prva ugrožena vrsta, govedo gaur, iste godine prva mačka te 2003. prvi konj.

Koje je vaše opravdanje za kloniranje? Zašto ga ne smatrate kontroverznim i zašto nastavljate s eksperimentima koji jako uznemiruju dio javnosti i religijskih krugova, ali i ljude iz vaše struke?

– Kloniranje je kontroverzno zato što se radi o novoj metodi i zato što ono neiminovno povlači jako puno novih pitanja, etičkih, religijskih, društvenih… Kloniranje je ispolitizirano kao tema, napadaju ga sve velike svjetske religije, javnost je podijeljena… Razgovarao sam s puno vjerskih velikodostojnika i svima sam im nastojao objasniti; ovo je medicina i ovo nema apsolutno nikakve veze s religijom, politikom ili nacijama… Mada, evo primjera da politika itekako djeluje i na medicinu i znanost jer je baš Barack Obama s prvim zakonima koje je donio odlučio liberalizirati državnu politiku oko ispitivanja matičnih stanica, što je u vrijeme Georgea W. Busha bila nezamislivo. Očito je da Obama želi da se promijeni situacija po pitanju istraživanja matičnih stanica, a njegova odluka dokaz je da su i znanstvena pitanja visoko ispolitizirana. Dvaput sam govorio pred Kongresom o istraživanju matičnih stanica i rekao sam poslanicima da znanost nema veze s njima, nego sa čovječanstvom. Zato je i kloniranje bitno jer će ono dati čovječanstvu bolju budućnost. Oni koji su neinformirani osuđuju kloniranje, a oni koji znaju što ova tehnologija podrazumijeva, itekako je podržavaju. Nitko vas neće natjerati da se klonirate ili da imate ikakve veze s tim ako ne želite.

Ipak, jako puno je zemalja kloniranje proglasilo nepoželjnim u znanstvenom, političkom pa i svjetonazorskom smislu?

– Baš sam nedavno o tome govorio Britancima. Kod njih je kloniranje zabranjeno. Rekao sam im da ne treba nešto zabranjivati samo zato što se to nekome ne sviđa. U Teksasu je legalno nositi oružje za pojasom, u centru Londona to nije legalno. To ne znači da je Teksašanin u Teksasu kriminalac samo zato što ne odgovara standardima i propisima Londona. Slično je i s kloniranjem. Ljudi su skloni prosuđivati o drugima na temelju vlastitog stava, zakona, razmišljanja, političkih preferencija… Medicina ne bi trebala imati veze s tim.

Zašto se bavite kloniranjem? Tko će biti kloniran?

– Mene ne zanima kloniranje Michaela Jacksona ili Michaela Jordana ni ljudi sličnih njima koji bi na taj način željeli beskrajno živjeti. Kloniranje kojim se ja bavim i istraživanja koja provodim neće biti namijenjena bogatima i slavnima koji bi na taj način željeli sebi stvoriti vječni život. Naprotiv. Ja sam liječnik koji liječi neplodnost i “stvarao” sam djecu za tisuće ljudi u posljednjih trideset godina. Mislim da je reproduktivno kloniranje način da se pomogne neplodnim parovima kako bi postali roditelji. To je samo jedna od tehnika. Ti su ljudi iscrpili sve mogućnosti da bi postali roditelji, a ja smatram da je imati biološko dijete temeljno ljudsko pravo. Nitko vam nema pravo reći da ako ne možete imati vlastito biološko dijete trebate usvojiti dijete ili kupiti psa.

Na koji se način takvo reproduktivno kloniranje obavlja?

– Vrlo jednostavno; uzima se genom jednog od budućih roditelja i njegov se genetski materijal stavlja u “praznu” jajnu stanicu. Na različite načine, genetski materijal odrasloga čovjeka laboratorijski se reprogramira, odnosno vraća se u svoju embrionalnu fazu, potom se usađuje u maternicu i dijete se rađa nakon devet mjeseci kao i u svim drugim slučajevima. Dijete će sličiti na roditelja od kojega je uzet DNK, neće biti baš potpuno isto kao ta osoba, ali sasvim je sigurno da neće sličiti ni na poštara ni na susjeda.

Koliko ste daleko od toga da se rodi prva klonirana beba? Vi ste upravo na tajnoj lokaciji obavili novi eksperiment koji je uključivao tri neplodna para i jednu ženu, a zbog činjenice da ste pokušali izazvati trudnoću čiji bi rezultat bio klonirano dijete, odmaknuli ste korak dalje od onoga što je dosad bilo učinjeno u ljudskom reproduktivnom kloniranju…

– Mi smo prvi napravili embrije ljudskog klona, odnosno došli smo do faze da smo ih usadili u maternice; od 14 embrija 11 ih je usađeno u četiri žene. Mogućnost da se trudnoća održi uvelike ovisi o godinama žene; žene koje su sudjelovale u ovom našem eksperimentu imale su od 38 do 52 godine, što je visoka reproduktivna dob budući da su žene najplodnije u dobi od 22 godine. Zato nismo imali baš dobre izglede da će ovakav tretman uspjeti, naročito i zato što znamo da je kod “klasične” umjetne oplodnje postotak uspješnosti između 30 i 35 posto, a opada kod žena koje su iznad 40. godine života. Znali smo da nam izgledi nisu bili dobri, ali morali smo nastaviti s planom jer su ti parovi bili vrlo uporni u želji da probamo. Dali smo im i opciju da trudnoću iznesu surogat majke, ali oni na to nisu pristali, željeli su sami ići do kraja kako bi te žene rodile vlastitu djecu. To smo poštovali i zato smo nastavili s planom. Nijedna od žena nije uspjela održati trudnoću, ali ovo je samo prvo poglavlje plana. Ako nastavimo i intenziviramo napore, mislim da je moguće očekivati rođenje prvog kloniranog djeteta u idućih godinu ili dvije dana. Ne postoji nikakav pristisak da se to dogodi ranije. Metode i znanje imamo, sada samo moramo imati i situaciju u kojoj će se poklopiti svi ostali važni dijelovi ovoga plana. No, nema sumnje da je klonirano dijete budućnost koja je pred nama i koja nema alternativu.

Što vas osobno motivira da budete prvi koji će stvoriti klonirano dijete?

– Ne postoji nikakav rok koji moramo ispoštovati i ne moram ja biti taj koji će to napraviti. Ovdje se ne radi o tome da imamo određeno vrijeme za koje moramo ispeći jaja; ovo nije McDonald’s nego vrlo važan korak u napretku čovječanstva. Naravno, bilo bi mi drago kad bih bio prvi, ali ne moram biti. U međuvremenu, naš cilj nije stvoriti prvo klonirano dijete, nego prvo zdravo klonirano dijete. To je razlika između onoga što govorim ja i što govore moji kritičari. Pogledajte što sam sve u životu napravio i kolikom broju ljudi pomogao, bilo običnim parovima, homoseksualcima, samohranim roditeljima… i sve je bilo savršeno. Zato danas, u dobi od 65. Godina, na namjeravam skrenuti s uma i stvarati čudovišta. Ja nemam takve ideje niti sam ikada imao.

Zašto mislite da vas ljudi kritiziraju? Ne govore protiv kloniranja samo političari ili ljudi iz crkvenih redova, nego i sama vaša struka, liječnici koji smatraju da je taj postupak neetičan i da se duboko protivi sustavu vrijednosti koji poznajemo i kojega se pridržavamo. Možete li shvatiti te kritike?

– Ljudi koji me kritiziraju ne shvaćaju neminovnost vremena. U Europi među ljudima iz struke koji su naročito protiv mene je lord Winston, koji je isto tako kritizirao Roberta Edwardsa koji je prije 31 godinu stvorio Louise Brown, prvu bebu iz epruvete. Još je tada lord Winston govorio da je Robert Edwards stvorio čudovište, a od te 1978. godine do danas na svijet je na taj način došlo više od milijun djece. Za mene, to je licemjerje jer je kasnije i sam Winston prihvatio taj način umjetne oplodnje i provodio ga, makar je u početku bio strašno protiv toga. Danas ga u Britaniji znaju kao “doktora umjetne oplodnje”. Ja predano slijedim svoj cilj i ne osvrćem se.

Smeta li vam više što vas napadaju stručnjaci ili crkvenjaci?

– Mislim da je i kod jednih i kod drugih nazočna određena doza fanatizma. Svatko vas može kritizirati, to je najlakše. Možda se nekome ne sviđa to što radim, ali ne vidim zbog čega je tome tako. Kritičari me samo motiviraju da idem dalje i da radim dalje jer mislim da je znanost nezaustavljiva. Uostalom, nisam shvatio koji su to veliki razlozi zbog kojih bih trebao prestati s ovim čime se bavim. Ponavljam, želimo da prvo klonirano dijete, koje će biti stvoreno zato što njegovi roditelji nisu mogli na bilo koji drugi način imati djecu, bude apsolutno zdravo, da cijela procedura bude potpuno sigurna, a ovakva vrsta reproduktivnog kloniranja ionako će se ticati samo malog broja od jedva nekoliko postotaka stanovništva koji žele imati svoje biološko dijete, a ne mogu. Ponavljam, ako medicina tu može pomoći, smatram da je pravo na biološko dijete temeljno ljudsko pravo.

Možete li normalno raditi?

– U Sjedinjenim Državama ne radim ovakve eksperimente jer uvijek postoje određene kontroverzije i pozornost javnosti koja je usmjerena na nas vrlo je često kontraproduktivna. U Americi, ako vas ne vole, pucaju na vas. Zato sam rekao da nećemo raditi u SAD-u jer ima još zemalja na svijetu u kojima je puno lakše raditi i u kojima ne postoji taj javni pritisak… Nije bitno gdje, ali postoji mnogo lokacija gdje možemo raditi na tehnologiji reproduktivnog kloniranja, ali i pomagati svojoj braći i sestrama koji se bave istraživanjem matičnih stanica. Jednom kad usavršimo kloniranje ljudskog embrija, doći ćemo do faze da ćemo moći stvarati rezerve embrionalnih matičnih stanica koje će biti posebno stvorene za svakoga od nas. Mogućnosti su goleme. Da bi liječenje putem matičnih stanica bilo zaista uspješno, one moraju u potpunosti odgovarati osobi koja ih treba pa će se jedino kloniranjem embrionalnih stanica to u potpunosti omogućiti.

Znanost je već strašno intervenirala u ljudski život; od medicine, prehrane, farmaceutske industrije… zbog čega je GMO danas prihvatljiv, a kloniranje nije?

– O tome godinama raspravljam sa svima, ali zapravo ne mogu reći da mi je itko dao pravi odgovor. Vjerske vođe će mi reći da mi Bog brani da ovo radim, a kad ih pitam kad im je to Bog rekao i piše li možda izričito u Bibliji: “Ne kloniraj”, oni nemaju odgovor na to. Mislim, i ja sam vjernik, kršćanin, i smeta mi kad mi netko kaže da Bog nije ništa znao o kloniranju pa se mi stoga danas ne bismo nikako smjeli baviti tim poslom. Mene Bog usmjerava u mojim djelima. Što se tiče političara, oni su vrlo neetični i prodali bi se za glasove. Ja nisam ovdje da bih bio izabran ili ponovno izabran i ne lažem kao oni. Imam svoj posao; on nije politika i nije religija, nego je znanost i tehnologija.

Mislite li da je netko drugi već napravio klonirano dijete, s obzirom na to da su još početkom 2003. iz kontroverznog CloneAida izjavili da je rođena prva klonirana djevojčica Eva?

– Ne, klonirano dijete još nije rođeno. Koliko je meni poznato, do toga još nije došlo… Barem ja nijednog nisam sreo. (smijeh)

Zašto su onda iz CloneAida to najavljivali?

– Mislim da su oni napravili strašnu zbrku i ne volim previše govoriti o njima jer su svojim izjavama samo još dodatno naelektrizirali situaciju oko kloniranja. No, sad se moramo nositi i s tim lošim publicitetom koji su drugi stvorili. Potpuno nepotrebno, ali, eto, tako je. Bombastične izjave o ljudskom kloniranju nisu učinile puno dobroga.

Može li znanje o kloniranju doći u pogrešne ruke?

– Vjerujem da svaka tehnologija može biti upotrijebljena na konstruktivan i destruktivan način. Na obamama, brownima i sarkozyjima ovoga svijeta je da učine sve da se to ne dogodi i da to spriječe zakonima. Vjerujem da tehnologija neće biti zloupotrijebljena, ali valja uvijek biti na oprezu jer nikad ne znate što će kome pasti na um i s kojim idejama. Ako netko želi stvarati nove hitlere ili mussolinije ili vojske sadama huseina, taj razmišlja u stilu holivudskih filmova, i to je neostvarivo. Ja razmišljam o projektima koji mogu pomoći ljudima i od toga ne odustajem, to je moj životni poziv. Čekam vrijeme kad ću stvoriti zdravi ljudski klon koji će biti velika radost svojim roditeljima.

Nije vaša uža specijalnost, ali s obzirom na to da i to pratite, bilo bi zanimljivo čuti što mislite o mogućnosti izbijanja pandemije svinjske gripe?

– Teško da će izbiti pandemija, mislim da danas postoje načini na globalnoj razini borbe protiv gripe i njezina suzbijanja tako da očekujem kako ćemo se svinjskoj gripi suprostaviti na jednaki način kao i svim ranijim prijetnjama gripom. Imamo znanje, lijekove i ekspertizu kako to napraviti. Svijet se mora suočiti s činjenicama da se s vremena na vrijeme pojavljuju bolesti kao što je prije nekoliko godina bila ptičja gripa ili kao što je sada svinjska gripa koje mi možemo savladati. Nema razloga ni za strah ni za paniku, mada je, istini za volju, reakcija na pojavu gripe u Meksiku bila zakasnjela jer se nije na vrijeme reagiralo, već su prošla gotovo dva mjeseca od prvih informacija pa do razbuktavanja bolesti. Meksikanci će vjerojatno najviše patiti zbog toga, ali nema govora o nekoj velikoj opasnoj pandemiji s katastrofalnim posljedicama.

Zašto ste izdvojili DNK poginule djevojčice Cody? Je li to početak procesa “dizanja iz mrtvih”, odnosno kloniranja osoba koje su umrle ili poginule? Namjeravate li ući u tu, najcrnju zonu kloniranja koje je zaista u dubokoj suprotnosti sa životnim tijekom i samim životnim ciklusom?

– Nikako, to mi nikada nije bila namjera. Morate shvatiti da je to bio samo eksperiment koji je napravljen u dogovoru s njezinim roditeljima. Mi smo spojili DNK poginule djevojčice s praznim jajnim stanicama krave. Taj ljudsko-životinjski hibrid imao je služiti samo za testiranje DNK, ne za kloniranje. Mislim da je majka male Cody bila izuzetno hrabra jer je rekla da to želi učiniti radi dobrobiti znanosti i radi sjećanja na svoje poginulo dijete. Željeli smo vidjeti je li DNK funkcionalan na ovaj način. Nikada ranije nismo kombinirali ljudski DNK s drugim stanicama, kamo li ljudskim, tako da je ovo bio samo eksperiment, nikakvo dizanje iz mrtvih ili nešto slično, a i sama Codyna majka rekla je da nikad ne bi dopustila da se rodi dijete koje bi bilo klon njezine poginule djevojčice.