Izvor: Monitor

tvcgRadio Televizija Crne Gore je ovog vikenda, kao ravnopravan partner Evropske komisije i Vlade, organizovala proslavu Dana Evrope na Žabljaku. Tim povodom, generalni direktor RTCG, Branko Vojičić, obratio se prisutnima: ,,Evropske integracije su još maglovit pojam kod crnogorskih građana i, prije svih, javni servis ima izazov da taj proces približi cjelokupnoj crnogorskoj javnosti”. Ispalo je: za razliku od crnogorskih građana, u RTCG znaju šta su evropske integracije i evropski standardi. Pokušaće da im otvore oči. I zatvorenih očiju, međutim, nije teško primijetiti da je RTCG, bez obzira na žabljačku odu evropskim vrijednostima, daleko od evropskog standarda kad su u pitanju javni servisi.

ODGOVORNA DRŽAVI: U maglovitoj Evropi, poznato je, javni servisi odgovorni su građanima. Da bi se to postiglo u Crnoj Gori, medijski zakoni donešeni 2002. godine propisali su da se RTCG finansira kroz pretplatu građana. Tako bi se, računao je zakonodavac, RTCG oslobodila državne šape. Kada je plaćanje pretplate preko telefonskih računa ukinuto, pokušaj da se za RTCG plaća preko računa za struju – propao je.

,,Činjenica da je propao sistem naplate televizijske pretplate pokazuje koliko naši građani smatraju da je program RTCG kredibilan”, komentariše za Monitor Željko Ivanović, direktor Vijesti. Ivanović nije prihvatio poziv ambasadora Evropske komisije da slavi Dan Evrope na Žabljaku. ,,Odgovorio sam da neću moći jer smatram da tako veliki datum ne bi trebao da se proslavlja pod pokroviteljstvom promotera antievropskih vrijednosti u Crnoj Gori, kao što je RTCG.”

Da građani sve manje vjeruju RTCG pokazuje i statistika. Prema istraživanju CEDEM-a, u odnosu na jun 2006, na ljeto prošle godine RTCG ima sedam procenata manje onih koji joj vjeruju.
Nezadovoljstvo građana javnim servisom iskoristila je vladajuća partija, donijevši krajem prošle godine izmjene Zakona o javnim radio-difuznim servisima Crne Gore. Umjesto preko pretplate, utvrđeno je da se RTCG prvenstveno finansira iz državne kase. U Evropi bi to značilo da javni servis finansiraju građani, jer su njihove pare u budžetu. U Crnoj gori, to, međutim, znači: finansira te DPS. Tako je ozakonjeno ono što je RTCG bila i ostala: državna televizija, a ne javni servis.

BEZ JAVNE KRITIKE: Očiti primjer da je transformacija RTCG u servis građana samo prazna priča je i to što su građani Crne Gore, pa ni dok su je direktno finansirali, bez mogućnosti da kritikuju program RTCG.

Za to služe komisije za predstavke i žalbe javnih servisa. Komisija za žalbe i predstavke RTCG, kako to nalažu medijski zakoni, osnovana je krajem 2002. godine. Iako je formalno ispunila ono što se od nje traži, uprava RTCG nije učinila gotovo ništa da građane upozna sa postojanjem te komisije. Rezultat je: na imejl adresu komisije za šest godina stigla je jedna žalba. Telefoni nijesu zvonili, poštansko sanduče ostalo je prazno. Predlozi da se na adresu komisije šalju prigovori koji stižu redakciji nijesu uslišeni.

Konačno, članovi komisije biraju se na četiri godine, što znači da je komisija u novom sastavu trebala da počne sa radom krajem 2007. godine. To se nije desilo. Iako i novi Zakon kaže da komisija treba da postoji, takva nije nanovo izabrana, niti postoji u organizacionoj šemi RTCG koja se može naći na sajtu javnog servisa.

A IMA SE ŠTA KRITIKOVATI: Teško da na adresu komisije toliko godina nije stigla primjedba zbog toga što program RTCG nije za kritiku.

,,Ako se program našeg javnog servisa uporedi sa hrvatskim ili srpskim onda vi kao građanin ove zemlje možete samo da osjetite nelagodu”, komentariše Ivanović.

Tu nelagodu je novinar Dragoljub Vuković, u nekoliko navrata za Asocijaciju mladih novinara pretočio u novinske analize. Glavne karakteristike informativnog programa RTCG su, kaže se, recimo, u analizi – izvještavanje o državnim organima ili događajima koji ih se tiču bez obzira na važnost događaja i teme, odsustvo istraživačkog novinarstva, teritorijalna neujednačenost kod pokrivanja događaja, kršenje novinarskih etičkih principa, posebno pravo javnosti da zna.

Za vlast se kroz program zalaže kombinovano: propagiranjem njenih protokolarnih podviga, i istovremenim prećutkivanjem svega što bi moglo da baci sjenku na idilu. Plastičan primjer je posljednja Replika, kada voditeljka u razgovoru sa Vanjom Ćalović, izvršnom direktorkom MANS-a, dok se priča o korupciji, kaže: ,,Nije moje da mislim”.

Željko Ivanović smatra da je ,,dugoročno gledano od toga kakav je informativni program pogubnija činjenica da je RTCG potpuno opustošena u kadrovskom i stvaralačkom smislu”. On kaže: ,,Rezultat toga je nepostojanje iole ozbiljnijeg dramskog programa, obrazovnog programa, dokumentarnog, filmskog, a sve to je javni servis. Mnogo više od Diznilenda, tj. Dnevnika u pola osam”.

NEMA KO DA MIJENJA RTCG: Da program još dugo ostane isti, pobrinula se skupštinska većina.

Novim zakonom propisano je da parlament može prostom većinom odlučiti ko će biti na čelu RTCG. Zna se: većinu ima DPS-SDP koalicija. Po ranijem zakonu Skupština je mogla samo da potvrdi članove Savjeta koje je birao civilni sektor. Međutim, samo je prvi Savjet izabran bez miješanja vlasti. Kasnije, poslanici DPS-a i SDP-a su dali sebi za pravo da glasaju o članovima Savjeta. Na kraju, vlast je riješila da sebe poštedi napora da i dalje krši zakon, pa je posegla za demokratskim receptom – poništiti sve norme koje je sprečavaju da preuzme punu kontrolu nad televizijom.

Savjet je nadležan za praćenje profesionalnih standarda i programskih ciljeva i izbor direktora RTCG. U prevodu: nema ko da RTCG transformiše u javni servis.

,,Transformacija RTCG u javni servis ne da ne ide naprijed, nego se pošlo tri koraka unazad. Oni koji kažu drugačije ne znaju ništa ili su korumpirani”, kaže za Monitor Milan Popović, profesor na Univerzitetu Crne Gore.

Takva RTCG može samo da tumači evropske vrijednosti onako kako ih vidi vladajuća većina. Kad se magla podigne – ostaće pustoš.

Advertisements