Izvor: DNMN

radosevicPodsjetio me je ovaj intrevju sa profesorom Popovićem na njegovo nedavno gostovanje na radiju ”Antena M” u emisiji “Vruće stolice”.

Na pitanje voditeljke kako vidi dalji razvoj situacije u Crnoj Gori, poštovani profesor Popović je odgovorio da je jedna od mogućnosti uvođenje totalne diktature. Kao slušalac, uključila sam se u program i postvaila pitanje profesoru (parafraziraću) – ako je diktatura moguće naša budućnost, koliko je tome doprinijela bezrezevna podrška “intelektualaca” Đukanoviću sa kojim su sklopili “pakt o nenapadanju” i time učestvovali u stvaranju ovog užasa koji danas živimo.”

Naravno, pitala sam ga i za apanaže koje su intelektulaci u tom paktu primali od primusa jer je upravo njihov dojučerašnji kolega i urednik radiija “Antena M” Darko Šuković u jednom komentaru izjavio da “Crna Gora vapi za nezavisnim medijima, onima koji nijesu postali opozicioni onog trenutka kada su prestali dobijati apanažu.”

Poštovani profesor je nakon kratkog zastoja (gutanja knedle) odgovorio da je moje pitanje uopšteno te nemušto odgovorio kako se u to vrijeme odlučivalo o refendumu. Kao uzgred, spomenuo je da je retorika kojom se služim ”poznata retorika jedne stranke“.

Uključila sam se ponovo u program i zatražila da mi umjesto kvalifikacija konkretno odgovori, te da makar demantuje infromaciju da je sa državnim vrhom 2001. godine putovao u Vašington.

Naravno, ovog puta je poštovani profesor bio još žešči i ocijenio da sam ja “na visokoj liniji sa Pragom” i osobom kojoj, kako je rekao ”ne želi da pominje ime”, govorio je o Liberalnom savezu i “dobro poznatoj priči te stranke” i sl. Nijesam sve upamtila, ali obzirom da se snimci ovih emisija čuvaju mjesec dana, mislim da se može dobiti snimak ovog gostovanja profesora Popovića na pomenutom radiju kako bi se, oni koje to interesuje, uvjerili u moje navode.

Od jednog univezitetskog profesora sam u najmanju ruku očekivala da pruži kvalitetan odgovor – imao je mogućnost da negira priču o saradnji sa DPS-om i sl. Umjesto toga, on se ostrvio na onoga čije “ime nije htio da pomene” usput služeći se raznoraznim kvalifikacijama.

Obzirom da nemam nikakve “visoke veze sa Pragom” te da sam pitanje postavila na osnovu mog viđenja i saznanja onog što se dešavalo u poslednje dvije decenije, nakon nemuštih odgovora od strane profesora Popovića, ostala mi je samo teška spoznaja – da je jama u kojoj se nalazimo zahvaljući toj sardanji -jama bezdanica te da “oni” koji su pravili taj pakt sada zapravo žele samo odstraniti svjedoke tog sramnog činjenja. Po reagovanju profesora Popovića, očito je da su ti i dan danas po njih i Crnu Goru nepoželjni svjedoci – oni koji su ostali istinski liberali – slobodni ljudi.

Evo, odužih, ali samo da spomenem i “Djavoljeg šegrta” odnosno autora tog teksta Andreja Nikolaidisa koji je, kako je poznato, jedan od ”zaslužnih ličnosti koja je dobila crnogorsko državljanstvo”. Sada, sudeći po onome što govori nakon ove ”usluge” režima i on se našao u ulozi koju je dodijelio Kusturici. Mislim i da mu duguje izvinjenje (pročitati prilog na Radiju Slobodna Evropa 24.april – (Ne)opravdne pohvale Brisela – jedan od sagovornika je A. Nikolaidis).