Izvor: Vijesti

pejovicRecesija u ekonomskoj teoriji označava negativnu stopu realnog bruto društvenog proizvoda, u više od 2 kvartala za redom. Medjunarodni monetarni fond nagovještava recesiju u Crnoj Gori od 2.7 odsto. Iz Svjetske banke upozoravaju da Crna Gora može oporaviti ekonomiju generisanjem rasta “iznutra”, dakle većom produktivnošću i inovacijama. To znači da ćemo morati da proizvodimo više proizvoda i usluga koji će biti konkurentni na tržištu.

O domaćoj proizvodnji najbolje govori činjenica da je opala u jeku priliva investicija, kad se uvećavala novčana masa i tražnja. Kako pokrenuti domaću proizvodnju sada kada tražnja opada?

Za početak, ljudi u izvršnoj vlasti bi trebalo da shvate zabludu o održivosti privrednog rasta iz prethodnih godina. No rečeno “otkrovenije” još ne stiže do uma izvršne gospode. Na moju tvrdnju da nas očekuje deficit i recesija u tekućoj godini, ministar finansija je odgovorio da će jedini deficit biti onaj u glasovima opozicije. I bo’me je bio u pravu. Deficit u glasovima opozicije se desio, tako da deficit love u budžetu i nije toliki problem, jer kako kaže pjesma simpatičnih prevaranata iz filma Balkan Ekspres, “nemoj da brigaš život se stara, dok bude ljudi bit će i para”… Budući da više nijesam poslanik, a da je ministar, potpredsjednik Vlade, vjerovatno visoki dužnosnik i dalje, ovdje ću staviti tačku na ekonomske teme, u deficitu legitimiteta.

Mada poslije izjave gospodina Đukanovića, date neposredno nakon izbora, gdje se zahvalio glasačima opozicije na datom legitimitetu, mislim da treba staviti i tačku na politički sistem kao takav. Ovo naravno ne treba da bude opravdanje liderima opozicije, da ne uđu u razgovore o formiranju zajedničke Vlade u sjenci, gdje bi pokazali državničku zrelost, i kroz konstruktivne prijedloge, usadili građanima sigurnost da su sposobni da preuzmu vođenje države.

Sociolog Džems Dejvis (1962), kritikujući Marksa ukazuje da ima mnogo perioda u kojima je narod živio u velikoj nemaštini ali se nije digao na pobunu. Stalno siromaštvo i nemaština ne čine ljude revolucionarima, prije se dešava da trpe takve uslove sa rezignacijom i nijemim očajanjem. Do društvenog protesta i, na kraju, do revolucije, kako tvrdi Dejvis, prije može doći ako ima poboljšanja ulova života ljudi (vidjeti Sociologija – Entoni Gidens, 2001).

U ovdje objavljenoj analizi gospodin Blagoje Grahovac precizno konstatuje postojanje saradničke mreže službi. Ja bih dodao i klijentelističke mreže, koja koristi državnu infrastrukturu za servisiranje građana koji su glasači vlasti. Bez neutralisanja takve mreže nema demokratskih izbora. U tom cilju gospodin Grahovac upućuje na saradnju sa međunarodnim institucijama. Autor ogleda pod naslovom od „Diktature do demokratije“ Džim Sharp, kaže da međunarodni faktor može imati interese u održanju lokalne oligarhije na vlasti, pa se u njih ne treba pouzdati. Međusobno povezivanje pojedinaca i društvenih grupa i stalan pritisak po Sharpu je uslov demokratskih promjena. Diktatorima, dalje kaže, odgovara atmosfera kao u grobu. Do skora smo imali dinamiku ništavila. Sada više nemamo ni dinamiku, imamo ništavilo, mrcvarenje.

P.S.

Nedavno je gospodin Đukanović izjavio kako se “Crna Gora još dobro drži pred naletima krize“. Upotrijebljena terminologija ne upućuje na krizu kao ekonomski fenomen, već na neku silu koja, a la Omer pašina armada, udara na Crnu Goru, dok je Vlada zalegla za kakvom međom i iz „tankih pušakah otvara oganj“, odbijajući “nalete“. Scenario neodoljivo podsjeća na jednu reklamu buksovaca. Zamišljam ministre kako izlaze pred gospodarom i kažu „Gospodaru, kriza nas je dobro nagrdila, možemo li mi doma da idemo?!” Ovaj bi scenario bio spasonosan, još kad bi gospodar sklopio lap top, i otišao za njima, sa sve perjanicima barjaktarima.

Slijedeći Junga, možemo prepoznati arhietip ratničko-plemenskog društva, koje traži smisao u 21. stoljeću.