Izvor: Politika

ramboDobro je.

Malo-pomalo, svi su se raskokodakali na temu ekologije, čisti se, pere, mete, skupljaju se stare novine i plastika, najlon kese su postale državni neprijatelj broj jedan, svira se, pjeva, djeca prave izložbe i maskenbale, organizuju se festivali, nekako me sve podsjeća na priče o radničkom poletu iz 1946, kada su ljudi mahom bili zaneseni u stvaranju novog, socijalističkog društva.

Taj euforični talas me je zapljusnuo jače nego što sam zapravo htio, pa me proglasiše u raznim prilikama za ekologa i glavnog dušebrižnika za planetu, u tom smislu, smatram za dužnost da kažem nekoliko riječi koje se tiču ove teme.

U poljoprivrednim apotekama se u potpuno slobodnoj prodaji nalaze dva preparata „gramoxon” i „lanate”, kojima seljaci prskaju svoje usjeve i bašte.

„Gramoxon” je na listi bojnih otrova, zabranjen u Evropskoj uniji, visoko kancerogen i opasan, bojni otrov protiv kog ne postoji antidot niti lijek. Seljaci ga koriste kao herbicid, protiv korova, međutim, „gramoxon” ubija i mnogo otpornije organizme!

„Lanate” je otrov koji je NATO koristio za trovanje životinja na terenu gdje bi trebali postaviti logor, dakle, divlje svinje, pustinjski psi, lavovi, medvedi, zmije, sve ono što bi vojnicima zagorčavalo život na terenu, ali je i on, kao previše opasan po čovjeka, izbačen iz upotrebe!

Ovdje se „lanate” koristi kao vrlo djelotvoran insekticid. Pa naravno, ako može da obori medveda da je djelotvoran protiv biljnih vaši, i na kraju završi u našim stomacima!

Naši poljoprivrednici, naročito onaj neukiji dio (čitaj većina), krkaju ove preparate po sistemu – što više to bolje, što iz neznanja, što iz lijenosti da mehanički pleve usjeve. Kontrola postoji, ali samo na velikim poljoprivrednim dobrima; sam Bog zna koliko mali proizvođači krkaju tih preparata po povrću, voću, usjevima.

Za svoje potrebe seljaci, naravno, imaju posebne bašte, gdje ne sipaju nikakve otrove, tu im nije teško da mehanički opleve i zaštite plodove od štetočina.

Naravno, u Evropi već neko vrijeme koriste BT (bacilos turgenciencis) prirodne i za čovjeka potpuno bezopasne preparate.

Njemci su najdalje otišli, shvatili su da im se uloženi novac u kontrolu ispravnosti proizvodnje hrane višestruko vraća kroz manje račune za liječenje stanovništva!

Ono što treba reći ovom prilikom jeste da su kod nas (tu mislim i na Srbiju i na Crnu Goru, u obije države se s oproštenjem osjećam domaćim) redovi na onkologiji za zračenje i hemoterapiju dugi po šest mjeseci, da je zapravo prava epidemija kancera svih vrsta, ali prednjače ovi koji napadaju organe za varenje. Ne treba biti mnogo bistar pa podatke o upotrebi zabranjenih herbicida i insekticida dovesti s ovima u direktnu vezu.

Kada se ovi preparati i kod nas zabrane, i u upotrebu uvedu medicinski prihvatljivi po svetskim standardima, za nijansu će mi biti lakše da podnosim tu lukrativnu titulu „borca za ekologiju”.

Do tada, gorak ukus u ustima imaću svaki put kad vidim neko dijete kako uživajući zagriza jabuku, krušku ili šargarepu, misleći kako unosi nešto zdravo u organizam.

Advertisements