Izvor: Vijesti

marovic1Nismo morali dugo čekati, pa da se počnemo suočavati sa prvim posljedicama već dobro poznatog rezultata parlamentarnih izbora. Svetozar Marović je najavio mogući povratak na političku scenu Crne Gore, motivisan jedino i isključivo patriotskim mesijanstvom, kako bi svom narodu bio od pomoći da lakše i bezbolnije prebrodi sve teškoće ekonomske krize koja će nezaobilazno poharati i ove naše prostore. Njegovo tempirano političko vaskrsenje, slučajno ili ne, objavljeno je baš uoči najvećeg i najveselijeg hrišćanskog praznika – Vaskrsa, koji simbolizuje trijumf života nad ništavilom smrti, pobjedu vjere i nade naspram nihilističkog pesimizma i postegzistencijalnog ništavila.

S obzirom na to da je g. Marović duboko iniciran u duhovno zamešatenije filozofije, psihologije i religije (što neprestano i tako uporno potencira), simbolika sa ontološkom idejom Vaskrsa nimalo nije slučajna. Inače, dekadentna vremena velikih kriza, tektonskih društvenih poremećaja i preispitivanja civilizacijskih paradigmi – kolijevka su najvećih religijskih proroka, izbavitelja i reformatora, ali isto tako i šarlatana, prevaranata i patoloških moralista! Idealno doba za ideološko-politički povratak Sveta Marovića među Crnogorce.

Propagandno-medijski aparat režima (mašinerija kojom je tako iskreno oduševljen prof. Darmanović) koji služi preumljenju (metanoji) to jest „industriji svijesti“ (Ezensberg), koristeći davno isprobanu i dobitnu kombinaciju straha, poltronstva i usluga nezavisno – plaćenih analitičara – ovog puta neće biti potreban. Na krilima apsolutne pobjede Đukanovićevog koncepta – Marovićeva ponovna integracija u zvanično vladajuće tkivo teći će bez problema i na oduševljenje većine građana Crne Gore. Da li će povratak Marovića biti jedina pošast ovakvog izbornog rezultata? Šta će nam donijeti ponovni i nikad jači trijumf crnogorske vladajuće oligarhije? Šta nas sada čeka, i da li će neki zli duhovi privremeno zatvoreni u boci, u cilju predizborne demagogije, ponovo biti pušteni u etar vraćajući nam se u još gorem i ekstremnijem obliku? Bojim se da smo ovakvom izbornom voljom legalizovali i opravdali sve defetizme, tragična denunciranja, progone …. Horkhajmer i Adorno u „dijalektici prosvetiteljstva“ su govorili o zagonetki spremnosti demagoški odgojenih masa da padnu pod uticaj svakakvog despotizma.

Sve ono što smo mislili da će kompromitovati i razotkriti makijavelističku i u najmanju ruku problematičnu prirodu režimskog imaginarijuma – samo ga je ojačalo i učvrstilo u svom degenerativnom hodu i napretku kroz vrijeme. Pobunjeni i demistifikatorski duh hrabrih ljudi ponovo je ismijan! Ovdje kao da ne važi ni ona svevremenska i univerzalna Isusova o sijanju i žetvi! Što gore posiješ – bolje ćeš požnjeti. Najmanju grešku uvijek beningne opozicije birači su strogo i efikasno kažnjavali, a monstruozne i kardinalne devijacije vlasti – nagrađivali! Posvađani, zavađeni čak i u unutar samih porodica dali smo glas produžetku te agonije. Hajdegerova učenica Hana Arent definiše totalitarizam kao režim koji uništava ne samo političke sposobnosti čovjeka, već i samu suštinu njegovih privatnih relacija, ljudske osjećaje, smisao za racionalnost.

Kako objasniti ovakav izbor crnogoskih građana, motive i očekivanja više je postalo degutantno i uzaludno. Koju taktiku i metodologiju u borbi za bolje društvo zauzeti sada nakon svega? Šta sve nije rečeno i u tančine analizirano? Šta još vlast treba da uradi da bi je građani kaznili na izborima?

Ćutanje nam je sada potrebnije nego ikada… dugo ćutanje, čekanje i strpljenje, jer “tamo gdje prebiva opasnost – raste i spasonosno“ (M. Hajdeger).