Izvor: Vijesti

fbNa Fejsbuk profilu lidera Pokreta za promjene Nebojše Medojevića redovno se mogu dobiti informacije o njegovim političkim aktivnostima, pa je prije dva dana Medojević svoje Fejsbuk prijatelje obavijestio da se sastao sa čuvenim poljskim političarom Lehom Valensom na kongresu Evropskih narodnih partija u Varšavi.

Medojeviću je, kako stoji na sajtu, „bila čast“ provesti malo vremena sa državnikom koji je 1983. dobio Nobelovu nagradu za mir.

– Dnevno provedem sat ili dva na Fejsbuku, uglavnom naveče kada mi vrijeme i sin to dozvole – rekao je predsjednik PzP-a za „Vijesti“. On je, kako kaže, „veoma zadovoljan“ mogućnostima koje Fejsbuk pruža.

Medojević ima 2136 prijatelja, a učlanjen je u više grupa, među kojima su „Ispljevalja“, „Saša Pavlović Fun Club“, „Ujedinjena opozicija CG“, kao i „Born in Yugoslavia“. Među statusima i aktivnostima ovog profila, mogu se vidjeti razna obavještenja, kao što je „MMF potvrdila procjene PzP-a da će u Crnoj Gori biti recesija“, „Šef posmatračke misije OSCE tvrdi da nijesam napadnut – sramota!“ Prije nekoliko nedjelja Medojevićev status je glasio: „Čitam tender za prodaju akcija EPCG – veće budalaštine odavno nijesam gledao. Kuku!“.

– Imam dosta prijatelja na svom profilu, i zaista me raduje što su to uglavnom mladi ljudi. Ima i jedan broj njih – nekoliko odsto, koji su tu iz „avanturističkih pobuda“, tako da sve negativne komentare i aktivnosti brišem – kazao je Medojević, i dodao da su ostali prijatelji „vrlo korektni“ i da se trudi da svima odgovori.

Za razliku od predsjednika PzP-a, njegove skupštinske kolege Srđan Milić i Andrija Mandić imaju 609, odnosno 746 prijatelja. Iz profila Milića se može vidjeti da podržava Srpsku pravoslavnu crkvu, vaterpolo reprezentaciju Crne Gore, kao i grupu sa nazivom „Dovedimo more u Podgoricu – jer mi to zaslužujemo“. Mandić se na Fejsbuku okrenuo stvarima više političkog karaktera, pa su grupe poput „Republika Srpska“, „Snaga opozicije“, „Srpska Crna Gora“, „Srpski grad Herceg Novi“, i „Ko se nije odrekao Kosova i Metohije“ više po njegovom ukusu. On je i prijatelj sa šefom poslaničke grupe Demokratske stranke Srbije Milošem Aligrudićem, jednim od zagovornika ideje o podizanju tužbe protiv Crne Gore i Makedonije ukoliko priznaju Kosovo.

– Fejsbuk doživljavam kao odmor, i kad god imam slobodnog vremena koristim se tim sajtom. Moram da priznam da je to interesantno sredstvo komunikacije, i da svakako služi za probijanje granica i barijera među ljudima – kazao je Milić za „Vijesti“.

On je dodao da servis kao što je ovaj nikada ne bi koristio za promovisanje političkih stavova, te da sam insistira na razgovorima koji nijesu političkog karaktera. Internet doživljava kao sredstvo za sticanje znanja, a za razliku od Medojevića, nije imao negativnih iskustava sa „prijateljima“.

Jedan od Milićevih fejsbuk prijatelja je zatražio objašnjenje zašto lider SNP-a nije htio ujedinjenje opozicije, i optužio ga za poraz na izborima.

Nijesu samo političari aktivni na ovom servisu. Iako imaju profile čiji nijesu autori, crkveni velikodostojnici, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i poglavar CPC Mihailo su, za razliku od političara-fejsbuk prijatelji. Fiktivni profili kojima upravlja neko drugi do sada su privukli mali broj znatiželjnika, pa tako Amfilohije ima samo tri prijatelja, dok Mihailo prednjači sa 14.

Čelnici Demokratske partije socijalista, nekada “mladi i lijepi”, uglavnom ne koriste prednosti ovakvih internet servisa i nemaju svoje profile na Fejsbuku.

Za razliku od aktuelnog premijera Mila Đukanovića, Svetozar Marović i Filip Vujanović nemaju ni svoje klubove obožavalaca. Iako neki fan klubovi ukazuju poštovanje prema premijeru, drugi se ne libe da otvoreno iskažu negativno mišljenje – pa čak i neprimjerenim rječnikom. Korisnici koji ne podržavaju premijera su se potrudili i da se prošlost ne zaboravi, pa tako ispod jedne od postavljenih slika gdje Đukanović i Momir Bulatović podržavaju rezerviste u neslavnom pohodu na Dubrovnik stoji izjava tadašnjeg i sadašnjeg crnogorskog premijera:

– Ne može se mahati grančicama mira dok se srpski narod kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom.