Izvor: Nacional

granicBivši ministar vanjskih poslova Mate Granić u razgovoru za novi broj magazina madeIN otkrio je šokantnu ponudu koju je Hrvatskoj predložio tadašnji mirovni posrednik Međunarodne zajednice za bivšu Jugoslaviju, Lord Owen.

Granić: Model za rješenje sukoba u bivšoj Jugoslaviji koji bi uključivao promjene granica Lord Owen mi je ponudio u hotelu UN Plaza u New Yorku. Hrvatska je po njemu trebala dati koridor, podosta širok, ispod Županje Republici Srpskoj, a Bošnjaci bi tako dobili Brčko. Tražio je da Hrvatska Bošnjacima i Republici Srpskoj trojnom zamjenom teritorija dade izlaz na more od Prevlake do Molunata.

MI: Stvarno je to nudio…

Granić: Čekajte to nije sve, Hrvatska je po tom njegovom planu Srbiji trebala dati Baranju ili da istočna Slavonija i Baranja postanu zajednički kondominijum (područje pod zajedničkom vlašću i kontrolom op.a.) Srbije i Hrvatske.

MI: I kako ste reagirali na te ponude?

Granić: Energično sam ga odbio i više nikada nismo razgovarali.

MI: Kada Vam je kao ministru vanjskih poslova bilo najteže?

MG: Najdramatičniji su bili pregovori u Washingtonu jer se radilo o zaustavljanju sukoba između Hrvata i Bošnjaka ali i o budućnost Hrvatske. Koliko je situacija bila ozbiljna za Hrvate u BIH pokazuje i razgovor Tuđmana i Izetbegovića u Borovu 11. 01. 1994. godine oko zaustavljanja bošnjačke ofenzive na Srednju Bosnu. Kada je Tuđman pitao Aliju može li zaustaviti svoje snage ovaj mu je rekao kako je situacija na terenu vrlo napete i kako misli da je to nemoguće.

MI: Kakva je opasnost prijetila Hrvatskoj?

MG: Premijer BiH, Haris Silajdžić u pismu Vijeću sigurnosti UN-a optužio je Hrvatsku da se dijelovi njene vojske nalaze u BIH. Tada smo uistinu bili pred embargom, radilo se tek o danima. To bi bio težak udaraca jer bi Hrvati u BiH izgubili srednju Bosnu i dobili u Hrvatsku 100.000 novih izbjeglica, ali i bilo kakav kredibilitet u međunarodnoj javnosti. Na nas bi se gledala kao i na Srbiju koja je izvršila agresiju na BiH. Moram istaknuti da sam za sve moje ključne poteze u zaustavljanju rata, zatvaranju logora u BiH i uspostavi mira imao punu podršku predsjednika Tuđmana.

MI: U jeku sukoba Hrvata i Bošnjaka putovali se u Vatikan. O čemu ste tamno razgovarali.

MG: U Vatikanu su od mene izričito tražili micanje tadašnjeg predsjednika Herceg-Bosne Mate Bobana iz politike. Tada sam razgovarao i s Svetim Ocem punih 45 minuta iako su protokolarni razgovori ograničeni na nekih deset do dvadesetak minuta, pa je bivši francuski predsjednik Chirac, tada gradonačelnik Pariza, čekao da završi moj razgovor s Papom. Većini

MI: Kako bi ste danas ocijenili ulogu Franje Tuđmana?

Granić: Franjo Tuđman bio je državnik i povjesničar, osoba koju moramo promatrati u dvije faze: prije bolesti i poslije. Neosporne su njegove zasluge u nastanku moderne hrvatske države. On je pojedinačno najzaslužniji za osamostaljenje Hrvatske, imao je jasnu viziju, odlučnost, spremno se odupro srpskoj agresiji. Naravno bilo je i pogrešaka. Predsjednik nije imao talenta za diplomaciju i gospodarstvo. No sve do bolesti s njim se moglo uvijek razgovarati i kada bi mu se predočile sve činjenice razborito bi donosio odluke. I za vrijeme bolesti, kada je većina međunarodne zajednice čekala na posttuđmanovsko razdoblje (Amerikanci su mu davali najviše 6 mjeseci života nakon otkrića bolesti) imao je snažnih državničkih poteza, npr. on je najzaslužniji za uspjeh mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Ali tada su neosporno bile nužne reforme i bilo je ozbiljnih pogrešaka.

MI: Kako je u to vrijeme uistinu funkcionirala država. Tko je uz Tuđmana upravljao državom?

Granić: Predsjednik je bio stvarna vlast. Ispod njega je bilo nekoliko ljudi koji su odgovarali za pojedine dijelove državnog aparata: Gojko Šušak mu je odgovarao za obranu i Hrvate u BiH, za vanjske poslove ja, a za gospodarstvo i ostalo predsjednik Vlade. Tuđman je imao veliki interes za obavještajne službe na čijem su se čelu mnogi izmjenjivali dok ih nije preuzeo Pašalić koji je na njih imao apsolutan utjecaj. Nitko se oda nas nije smio jedan drugome miješati u posao jer je Tuđman to pravo zadržao samo za sebe. Do Sabora nije puno držao, a vrlo utjecajni su bili predstojnici Ureda predsjednika Hrvoje Šarinić i Jure Radić.

MI: Surađivali ste s četiri premijera Gregurićem, Šarinićem , Valnetićem i Matešom. Koliko su bili samostalni u odnosu na Tuđmana?

MG: Vlada demokratskog jedinstva Franje Gregurića je imala visok stupanj samostalnosti, osim vojske, policije i obavještajnih službi. Nikica Valentić odmah je bio izgradio prilično nezavisan odnos naspram Tuđmanu ali u sektoru koji mu je u važećoj podjeli naravno pripadao- gospodarstvu i ostalom. Ni, on se kao ni premijeri prije i poslije njega nisu miješali u obranu, diplomaciju, policiju i tajne službe.

Ali kada je u pitanju bilo gospodarstvo tu je Valentić bi jako tvrd prema predsjedniku. Svjedočio sam njihovu sukobu oko HGK-a i Mladena Vedriša kada je Valentić povišenim tonom branio svoje stavove. Nezadovoljan u jednom je trenutku ustao zalupio Tuđmanu vratima i otišao.

MI: Kako je Tuđman reagirao?

MG: Bio je bijesan pa sam nastojao smiriti situaciju. Predsjednik je cijenio ljude koji su imali svoj stav bez obzira što je oko njega bilo puno ljudi koji ga nisu imali. Valentića je cijenio, Mateša je imao snažan uži kabinet, ali radi bolesti predsjednika i prevlast radikalne struje u HDZ-u, lošu političku klimu za reforme.

Advertisements