Izvor: Vijesti

calovicIza sedam gora i sedam mora, u najplodnijoj ravnici jedne Male zemlje postojalo je veliko Preduzeće. Zahvaljujući uspješnom društvenom samoupravljanju, Preduzeće je godinama plaćalo radnike, direktore i njihove ljubavnice, automobile, poslovne puteve i ručkove, na opštenarodno zadovoljstvo.

Ničim izazvane međunarodne sankcije su Malu zemlju natjerale da prilagođava svoje biznis okruženje. Kao u svakoj bajci, jednog dana Dvor Male zemlje je posjetio seoski zavarivač auspuha, i Šefu predložio spasonosni plan izlaska iz krize. Preduzeće je sklopilo ugovor sa seoskim zanatlijom i njegovom kompanijom “deKra”.

Nastupile su godine uspona “deKre” i zanatlija je postao začetnik nove dvorske elite, a Mala zemlja je plaćala račune Preduzeća. Generacije direktora i direktorčića su štrpkale od Preduzeća, ali ni jedan od njih nije postigao ono što je uspjela “deKra” i kasnije, ministar Šojić, naš glavni junak.

Da se razumijemo, od prvog dana, ministar Šojić je činio sve da zaštiti interese Preduzeća. On je postavljen na funkciju ministra isključivo na osnovu rezultata sopstvenog rada, stručnosti i iskustva. Zlobnici i neznaveni ljudi mrze Šojića i govore da je na funkciju došao zahvaljujući odanosti Šefu, posvećenosti interesima tajkuna i sopstvenom džepu.

Od Šojića se očekivalo da obezbijedi punu sinhronizaciju procesa privatizacije Preduzeća, pa je postavljen na još dvije funkcije – predsjednika odbora direktora Elektroprivrede i predsjednika Tenderske komisije. Šojić je raspisao tender za prodaju Preduzeća tako da je odmah dobio samo jednu ponudu i na taj način povećao efikasnost privatizacije. Zlobnici kažu da je tako eliminisana konkurencija da bi se Šef i Šojić bolje ugradili u prodaju Preduzeća, a Šojić tvrdi da je sve radio zbog Preduzeća.

Šojić je jedva prevazišao krizu identiteta i dogovorio se sa sobom o cijeni struje za Preduzeće, čime je stekao dodatan respekt potencijalnih kupaca. To je bio i prelomni trenutak u njegovoj karijeri, jer je nakon finalnog dogovora Šefa i strateškog partnera, Šojić u grandioznoj kafanici potpisao Ugovor o prodaji Preduzeća.

Nastupili su mjeseci blagostanja. Šojić je uživao u zasluženoj slavi, a gospođa Šojić je kupovala po rimskim buticima.

Šojić ipak nije mogao da prekine emotivnu i finansijsku vezu sa Preduzećem. Znao je da će Mala zemlja imati velikih problema sa strujom koju troši Preduzeće, ali se nadao da se to neće desiti za vrijeme njegovog mandata. Postepeno je povećavao cijenu struje za narod Male zemlje, kako bi se što lakše prilagodio interesima Preduzeća.

Nezahvalni narod i zlobnici su se pobunili. Šef nije bio na Dvoru, pa je sav teret pao na nejaka pleća ministra Šojića. On je još jednom pokušao da urazumi neznaveni narod i objasni da je privatizacija Preduzeća bila posao decenije. Gramzivi građani nisu imali sluha za Šojićeve vizije, pa je Šef morao da posegne u dvorsku kesu. Tako se nije desio narod, Preduzeće je nastavilo da radi, ali Šojićev položaj na Dvoru je prvi put poljuljan.

Kratki mjeseci mira i stabilnosti su okončani. Novi vlasnici Preduzeća, ponos i dika Male zemlje, pokrenuli su postupak protiv Dvora tvrdeći da su prevareni i da im je uvaljeno već očerupano Preduzeće. Šojić je saopštio da je u kafanici prodao zdravo Preduzeće. Taknuto – maknuto.

Napetost je bila sve veća i Šojiću je postalo tesno u koži, jer su radnici Preduzeća zaprijetili da će okupirati Dvor. U međuvremenu, Šef se vratio pun svježih ideja i organizovao prijevremene Proljećne narodne igre, danas poznatije kao izbori.

Zaplet je neplanirano kulminirao kada je došla aždaja Seka, jer je dvorsku kesu već ispraznio Šefov mlađi brat i vitezovi Prvog reda Male zemlje, pa nije ostalo para za Preduzeće. Radnici su počeli da opsijedaju dvor sve dok Šef nije lupio šakom o presto i odlučio da zatvori Preduzeće. Ono malo para što ih Braco nije pokupio će dati radnicima zbog izrazitog isticanja na Proljećnim igrama i poslati ih na dug, zaslužen odmor.

Ali, sve bajke imaju srećan kraj, pa i ova. Šojić je nastavio da odlazi u kafanicu sa Šefom, mada ugođaj više nije bio isti kao nekada, kada su prodavali Preduzeće. Iako nije uspio da aždaju Seku drži dalje od Dvora, zahvaljujući minulom radu i pregalaštvu, Šojić i dalje uživa milost Šefa koji će mu obezbijediti neko novo mjesto. Mala zemlja ima još Preduzeća.