Izvor: Monitor

lobbystUkoliko primjena klasičnih propagandnih mjera za članstvo Crne Gore u NATO-u ne bude dala rezultate, vlast će se, kako je najavljeno, možda okrenuti provjerenom receptu: ubjeđivanju (ili iznuđivanju) mišljenja od vrata do vrata. Medijska kampanja crnogorskih vlasti i satelitskih NVO ne daje ni približno očekivane rezultate; analize pokazuju da kampanja, ne samo da izaziva indiferentnost, već i revolt, koji se stručno imenuje „kontraefekat”. Podrška javnosti NATO članstvu, prema najoptimističnijoj verziji, jedva je nešto ispod jedne trećine, dok je iz skupine dosad neodlučnih istovremeno povećan broj onih koji su zauzeli stav protiv.

„Iritirajuća floskula jeste i da ‘građani nemaju dovoljno informacija’, jer ‘kada bi znali kako je dobar NATO, podrška bi bila mnogo veća’, iako je nakon intenzivne Vladine kampanje o promociji vrijednosti koje nosi članstvo u tom savezu – podrška sve manja”, piše u publikovanom Izvještaju NVO Nansen dijalog centar, koji takođe podržava ulazak u NATO.

Krajem 2006. oformljene su u Crnoj Gori i druge dvije NVO koje imaju finansijsku, organizacionu i svajetničku potporu direktno iz NATO-a: Euro-atlantski klub (EAK) i Alfa centar. Planirano je da u interakciji s vlastima djeluju na oblikovanju poželjnog stava crnogoskog mjenja.

NATO ELITA: Promocija Euroatlantskog kluba obavljena je oktobra 2006. na sva zvona – za predsjednika Upravnog odbora imenovan je dr Veselin Vukotić, a telegram podrške je uputio Milo Đukanović. Spisak drugih članova EAK-a predstavlja elitistički poltičko-poslovni tim: Milica Pejanović-Đurišić (ambasadorka u Parizu), dr Dragan Vukčević (jedan od osnivača Univerzietta Donja Gorica i eks-ministar spoljnih poslova), Žarko Burić (Normal kompani), Tomslav Čelebić (Čelebić kompani), Vladan Vujović (Provladeks), Nikola Siništaj (Rokšped), Petar Ivanović (Agencija za promociju stranih investicija), iz kabineta Filipa Vujanovića delegirani su dr Sonja Tomović-Šundić i Vuk Bošković…
Angažman u EAK-u jedan je u nizu oportunih zaokreta Vukotića, pisca Nove razvojne filozofije ,,antibirokratskog” Saveza komunista Crne Gore maja 1989. godine, potom autora projekta Mikro država s kraja 1990-ih kada se zalagao da se, iz razloga racionalizacije potrošnje, u Crnoj Gori ukinu oružane snage.

,,Da li Crna Gora treba svoju vojsku? Od koga tako mali broj može da je odbrani?”, zapitao se Vukotić u studiji Teorijske osnove crnogorske ekonomske škole (1999.g.), pa zaključio da ,,Crnoj Gori ne treba vojska”. U međuvremenu, Vukotiću je neko rekao (,,Rečeno mi je…”, Vukotić u intervjuu za TVCG, juna 2006. nije objasnio ko mu je to ,,rekao”) da vojska radi NATO članstva ipak treba da postoji; primjer Islanda, člana NATO-a bez vojske, jeste sui generis.

Promjena Vukotićevog stava o postojanju vojske – u kontekstu neformalne NATO preporuke da Vojsci Crne Gore ne treba ratna avijacija i raketna odbrana vazdušnog prostora – ipak nije spasila podzemne hangare u brdu Šipčanik (jedine takve vrste u Crnoj Gori) i obližnje poligone vojnog aerodroma kod Podgorice od imovinskog pripajanja Plantažama a.d.; Vukotić u toj kompaniji nije samo akcionar, već i predsjednik Odbora direktora.

REFERENCE: I stavio se Vukotić na čelo EAK-a, neformalne ambasade NATO-a u Crnoj Gori. Naime, EAK u Crnoj Gori djeluje u sklopu tzv. javne diplomatije NATO-a. Pojam javne diplomatije, autorizovan u SAD-u, definiše se kroz zajedničku aktivnost raznovrsnih službi (od diplomatskih, vojnih do obavještajnih) usmjerenu na inostranu javnost. O aspektima ovih aktivnosti govori činjenica da se Zakonom o međunarodnim odnosima iz 1972. i drugim propisima u SAD zabranjuje širenje informacija pripremljenih da se preko javne diplomatije plasiraju izvan granica zemlje.

Osnivački skup EAK-a u Podgorici 2006. pozdravio je Zoltan Rabai, predstavnik Sektora za javnu diplomatiju NATO-a. Već krajem 2006. EAK je postao član-partner Svjetske organizacije atlantske povelje (ATA – The Atlantic Treaty Association), krovne NATO mreže nacionalnih filijala ,,atlantskih vijeća”.

Osim formalnih, nijesu beznačajne i finansijske reference; Sektor za javnu diplomatiju NATO-a je donator crnogorskog EAK-a, dok su, prema objavljenim službenim podacima, glavni donatori globalne ATA i tako ugledne firme poput – CIA.

Kao misija EAK-a u Crnoj Gori je naznačena ,,edukacija i informisanje građana, ali i profesionalaca koji se bave ovom problematikom, o svim segmentima koji su neophodni za priključenje Crne Gore u NATO i Evropsku uniju”. Pri privatnom Univerzitetu Donja Gorica (vlasnici premijer Đukanović, Vukotić, Vukčević, Čelebić, itd.) formirana je YATA, studentska organizacija EAK-a. Ispred EAK-a javno je eksponiran generalni sekretar Savo Kentera, diplomirani pravnik iz Podgorice.

O Kenteri se, prije nego što nas je izbombardovao mantrama o svijetloj NATO budućnosti, malo toga znalo. Na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu je Kentera prijavio magistarski rad o uticaju obavještajnih službi na diplomatiju kod mentora dr Radovana Vukadinovića, predsjednika filijale ATA u Hrvatskoj.

Vukadinović je pomogao osnivanje EAK-a u Crnoj Gori i učestali je predavač u ovdašnjoj NATO kampanji. U Hrvatskoj je Vukadinović poznat po vezama sa eks-šefom tamošnje kontraobavještajne službe (POA – Protuobavještajna agencija) Franjom Turekom, koji je kod njega odbranio magistarski rad. Navodno, Tureka je Vukadinović preporučio kao ,,perspektivnog kadra Službe”. Osim mentora Vukadinovića, Kentera ima preporuke ,,i iz sektora biznisa”, bavi se informatičkim poslovima, pa ga je sve to preporučilo da postane jedan od petorice potpredsjednika globalne ATA.

LEGENDA IZ NIKŠIĆA: Poput EAK-a, iz Nikšića na istom poslu, ali bez zvučnih imena iz bekgraunda, djeluje Alfa centar koji vodi Aleksandar Dedović. Ni o Dedoviću se šire nije bogzna što znalo prije nego što je, osnovavši svoju NVO, zavrijedio pristup crnogorskim medijima s ulogom cijenjenog tumača vojno-političke problematike.
Dedovićeva prethodna anonimnost je u kauzalnoj vezi s prirodom poslova koje je obavljao. Naime, Dedović je bio sedam godina profesionalni pripadnik Vojske Jugoslavije i u tom svojstvu učesnik rata. Nakon ratnih otkrio je i druge svoje sklonosti, pa se zaposlio u američkom Komitetu za izgbjeglice i nekih tri godine pod tom legendom djelovao širom Balkana.

Potom odlazi u Irak, gdje je bio američki agent za vrbovanje i obuku kadra ,,za obezbjeđivanje objekata i ljudi”. Oko 2005. Dedović je službenik Sekretarijata za raseljena lica Vlade Crne Gore. U novembru 2006. otkrio je Dedović novo područje interesovanja – ,,afirmaciju članstva Crne Gore u NATO”. Njegovu NVO, poput EAK-a, finansira Sektor za javnu diplomatiju NATO-a.

Glavni Dedovićev doprinos promociji NATO-a u Crnoj Gori jeste što je u kampanji angažovao Miroslava Lazanskog, neunformisanog portparola svih beogradskih generalštabova u posljednje dvije decenije. Lazanski je gost tribina Alfa centra, ali i emisija na crnogorskim medijima koje finansira Vlada Crne Gore u cilju NATO propagande.

PLAN NAPADA: Finansiranje crnogorske NATO kampanje, dnevnica i apanaža za šareno društvo njenih protagoniste, obavlja se, dakle, i novcem crnogorskih poreskih obveznika. Oktobra 2007. Vlada je usvojila: Komunikacionu strategiju o evroatlantskim integracijama, potom formirala Koordinacioni tim za primjenu Komunikacione strategije koji je usvojio Akcioni plan Komunikacione strategije. Okupljeno je oko Koordinacionog tima desetak crnogorskih NVO, uključujući EAK i Alfa centar.

U pomoć je priskočila i marketinška agencija Mapa koja je, za 74.000 eura, krajem 2008. napravila Strateški plan komunikacije u kojoj su kao ciljne grupe za povećanje podrške NATO-u definisani neobrazovani, siromašni, žene i Srbi – uglavnom populacija koja je 2006. na referendumu glasala protiv nezavisnosti.

No, predstojeći medijski napad na ciljnu anti-NATO grupu, nije ujedinio pronatovske snage u Crnoj Gori; izgleda da svako vuče na svoju stranu. Kentera i njegovi iz EAK-a su sklopili posao s ,,atlantskim vijećem” Slovačke s ciljem da, razumije se za novac (ovu turu plaća Ministarstva inostranih poslova Slovačke), tokom višemjesečne kampanje edukuju ciljnu prosrpsku populaciju. Supervizor projekta je František Lipka, eks-predsjednik crnogorske referendumske komisije.

U izvještajima NVO Nansen dijalog centar, osim zaključka da je ,,imajući u vidu ciljnu grupu kampanje, izbor Lipke krajnje problematičan”, konstatuju i kako se ,,promovisanje NATO-a počinje shvatati kao elitistički i monopolistički proces i aktivnost sa previše novca”.

REFERENDUM: ,,Propagandistički i neutemeljeni nastupi pojedinaca sa lošim imidžom”, ističe se u martovskom Izvještaju Nansen dijalog centra, ,,direktno utiču na pad podrške ulasku u NATO. Nastupi koji su u supornosti sa demokratskim principima, prave kontraefekte. Ukoliko se želi ulazak u NATO, a on je nemoguć bez podrške javnog mnjenja, treba razmisliti o daljem davanju prostora za aktivnosti takvim pojedincima”.

Takve (samo)kritike ne usporavaju crnogorsku NATO kampanju koja je ,,optimistička, edukativana, vedra, uz jasne i kratke poruke”. Zasipaju nas tone letaka, bilborda, reklama i reklamnih TV i radio emisija, okruglih i panel diskusija s jednim te istim učesnicima koji nam toplo preporučuju ,,NATO kao jedini garant bezbjednosti”.

Ali, čemu kampanja ako, uprkos misiji ,,edukovanja i informisanja građana Crne Gore”, Kentera od mudraca iz EAK-a donosi aber kako referendum o NATO-u nije neophodan? Ni crnogorska vlast nikada nije obećala da će referenduma tim povodom biti; nagovještava se kao vjerovatna rutinska odluka većinom glasova u parlamentu.
Izgleda da je NATO kampanja sama sebi svrha. Ona je takođe zgodna prilika da se na njoj fino zaradi.

Advertisements