Izvor: Vijesti (Forum)

studentStudent, o kako to tužno zvuči u Crnoj Gori. U potonjem vijeku mnogi vlastodršci su se preznojavali na samu pomisao riječi student, a da ne govorim o njihovim protestima. Ima li Crna Gora ponosite studente ili se radi samo o Igoovim jadnicima? „To be or not to be“, rekao bi Šekspir, ali šta biti ili ne biti, biti ponosit ili biti Igoov jadnik?

Kada je crnogorski student ustao i rekao „Gospodaru, to nije tako“, kada je crnogorski student ustao i rekao: „Profesore, to nije tako“? NIKAD! Crnogorski student je uvijek bio sunđer koji je upijao sve i ničemu nije smio da se suprotstavi.

Kolektivna svijest, o kako to jadno zvuči u Crnoj Gori. Kada se crnogorski student solidarisao sa nekim, a da je taj neko intelektualac i moralna konstrukcija, a ne neko ko je ratni zločinac ili bjelosvetski prevarant? Tek poslije mnogih prozivki, našla se neka studentska organizacija koja je podržala proteste svojih kolega iz Hrvatske. Nije li licemjerno pružati podršku nekome vani, a nemati hrabrosti podići svoj glas u svojoj zemlji. Kako onaj ko nije za sebe, može biti za drugoga? A gdje su crnogorski studenti da se pobune za svoja prava, gdje su bili kada sam sa par kolega jurio od fakulteta do fakulteta skupljajući potpise podrške prof. dr Milanu Popoviću, gdje su tada bili crnogorski studenti i „njihove“ studentske organizacije? Od 25.000 crnogorskih studenata peticiju je potpisalo 500?! Kao „đavo od krsta“, bježali su od potpisa i govorili da ne žele potpisati jer solidarisanje sa prof. Popovićem je solidarisanje sa njegovim optužbama upućenim prema „Gospodaru 4 nahije i 7 crnogorskih brda“! Bježali su, znajući što rade, a ne znajući što čine, kako to reče sv. Petar Cetinjski, onaj koji bi se postidio današnje Crne Gore, zemlje kojoj je služio, a koja se na glavu okrenula. Pitam se da li bi sv. Petar danas rekao da je Crnogorac, kada bi vidio moralne i duhovne „sjenke“ koje danas tumaruju ovom napaćenom Gorom Crnom. Napisa li gospodo „sjenke“, naš velikan Leso Ivanović pjesmu „Ljudi sjenke“ da nas opomene kakvi ne smijemo biti, a mi se potrudismo da budemo upravo to.

Studentski protest, o kako to u Crnoj Gori bijedno zvuči. Na pitanje kada će crnogorski studenti organizovati prvi studentski protest, ni Nostradamus da je živ nam ne bi mogao dati prognozu. Mada, ja mislim da će se to desiti tek kada poskupe SMS poruke i kafa. Ako bi nešto od ovoga značajno poskupjelo, tvrdim vam imenom i prezimenom da bi tada ustali crnogorski studenti i konstatovali da su im prava ugrožena. Kada nemate valjane uslove za obrazovanje, stipendije, mogućnost zapošljavanja, putovanja bez viza, kada su vam studentski domovi kao izbjeglička naselja i kada se profesori privode zbog slobodno izgovorene misli, to očito nisu ugrožena prava jer crnogorski studenti ćute.

Kroz istoriju, studenti su bili buntovnici, pokretači velikih promjena i revolucija. U Srbiji su studenti vodili krvavu bitku protiv „dedinjske“ diktature, ulica im je bila dom jer su znali da ako se vrate svojim kućama, Srbija neće krenuti putem demokratije i budućnosti, već će ubrzanim koracima koračati u prošlost. Odabrali su ulicu i od države napravili dom, a mi biramo dom, a od države pravimo ulicu. Promjene u Crnoj Gori nisu moguće bez studenata, Crna Gora neće krenuti putem slobode i demokratije dok studenti ne budu spremni da istini pogledaju u oči i da se bore za svoje pravo, a to je da budu građani 21. vijeka.

Advertisements