Izvor: Deutsche Welle

protNjemački “ekonomski mudraci” proriču kako će ove godine u Njemačkoj nestati milijun radnih mjesta. Predsjednik krovnog udruženja sindikata upozorava da se više “ne mogu isključiti socijalni nemiri” – a oni su već počeli.

Incidenti su za sada još samo incidenti: i prosvjedi više tisuća radnika Continentala ovog četvrtka (23.4.) povodom sastanaka dioničara koncerna su protekli tek s pokojom “bengalkom” i oštrim riječima protiv zatvaranja pogona tog koncerna. I to iako je u Hannover stiglo oko 1.200 zaposlenika pogona u Clairoixu na sjeveru Francuske koji je na popisu pogona za zatvaranje. Svoj bijes zbog odluke uprave radnici su okrenuli protiv stakala, namještaja, računala – stradale su čak i keramičke pločice.

Uopće, izgleda da su radnici u Francuskoj spremniji “drugim” metodama kako bi dali oduška svom strahu od budućnosti i rekli upravama koncerna, što misle o njima. Ako to uprave ne žele čuti postala je prava moda otimanja direktora: još prošle godine je zarobljen direktor jedne tvornice Michelina, to je nedavno okusio direktor Sonya za Francusku, slično se dogodilo i u tvornici građevinskih strojeva Caterpillar, u kemijskom koncernu 3M i u još par slučajeva. “Što da drugo radimo?” – pita se zaposlenik 3M-a Laurent Joly koji već 11 godina radi u pogonu u Pithiviersu sjeverno od Pariza: “Nemamo nikakve druge municije nego zarobiti odgovorne.”

I u Velikoj Britaniji se događaju incidenti: najčešća meta je bivši predsjednik uprave Royal Bank of Scotland, Fred Goodwin. Jer on ne samo da je tu banku odveo u propast pa je tako prošle godine objavila gubitak od 26.000.000.000 eura (za što ga je list “Nesweek” nagradio neslavnom titulom “najgori bankar na svijetu”) nego mu ta ista banka sada plaća lijepu mirovinu: 755.000 eura godišnje. To je previše čak i mnogim Britancima pa iako Goodwin izbjegava javnost (žuti listovi plaćaju i 30.000 £ za kakvu fotografiju Sir Freda kako uživa u svojoj trećoj dobi), javnost ne izbjegava bivšeg direktora. Osim čitavog niza prijetećih pisama i poruka, razbijeni su mu prozori i na njegovoj vili u blizini Edinburgha, a stradao mu je i Mercedes koji je stajao u prilazu kući.

I u Sjedinjenim Američkim Državama se osjeća bijes i nemoć građana: već je legendarni natpis ispisan na komadu kartona za vrijeme prosvjeda na Wall Streetu povodom propasti banke Lehman na kojem piše “Jump! You fuckers!” (Skačite, vi j…), aludirajući na samoubojstvo mešetara na burzi u krizi dvadesetih godina prošlog stoljeća. Katastrofalni rezultati osiguravatelja AIG-a su, pak, bili povod neuobičajenim turističkim znamenitostima: malena strančica Connecticut Working Families je organizirala obilazak autobusima do vila u kojima stanuju direktori ovog osiguravatelja. “Kad oni ne žele doći do nas, onda smo mi došli do njih”, kaža predsjednik stranke John Green.

U Njemačkoj i neki političari upozoravaju kako sve veća razlika između siromašnih i bogatih u ovoj zemlji, može biti izazov ekstremistima da posegnu i za drugim sredstvima. Nezaposleni i oni koji žive od socijalne pomoći i na svojoj koži dobro osjećaju, u što su se pretvorile mjere osiguranja državnih institucija u histeriji borbe protiv terora: često se događa da im je gotovo nemoguće uopće doći do nadležnog u Zavodu za zapošljavanje. Političarka socijaldemokrata Snažne policijske snage za borbu protiv prosvjednika Gesine Schwan doduše ukazuje kako mreža socijalne pomoći kakva u SAD-u uopće ne postoji, još uvijek spašava mnoge slučajeve. Ali što kriza više odmiče, sve vjerojatnije je da će i tu “početi pucati poneki konopci”.

Iako takva upozorenja kod mnogih u Berlinu izazivaju kritike i tvrdnje da se jedva mogu naći razlozi nekakvog masovnog prosvjeda, drugi upozoravaju kako nije bilo nikakvih naznaka niti uoči masovnih prosvjeda 1968. Doduše, svi još uvijek tek pokušavaju sagledati domete ove recesije i u kojoj mjeri se ona može usporediti sa krizama u prošlosti, ali mnogi političari u Njemačkoj se slažu: možda nema osnova prosvjedima i Njemačka je dokazala svoju demokratsku osnovu, ali je moguće da će ovu krizu pokušati iskoristiti kojekakve stranke i sa ljevice i sa desnice kako bi ponudile “jednostavna” rješenja.

Advertisements