Izvor: Večernji list

coraxKad smo prelazili granicu, carinik nas je pitao kamo idemo, a mi smo rekli k premijeru Đukanovića. On je ushićeno kazao: »Pozdravite kralja Đukanovića«. Koji su to konačni ciljevi kad »kralj« Đukanović otiđe s trona političke vlasti u Crnoj Gori?

– Strateški cilj politike koju predstavljam jest pozicioniranje Crne Gore u euroatlantske asocijacije. U ovom trenutku najvažniji kratkoročni interes jest očuvanje stabilnosti. Kao što vidimo, globalna kriza najprije je uzrokovala financijsku, zatim ekonomsku, pa socijalnu, a padom vlada u nekim državama EU i političku nestabilnost. Prioritetan zadatak naše buduće vlade bit će učvršćivanje ekonomske, političke i socijalne stabilnosti u državi. A nakon što svijet iziđe iz krize, Crna Gora treba biti spremna da u najkraćem roku obnovi izuzetno dobru dinamiku ekonomskog rasta, što će nas najbrže voditi europskim i euroatlantskim ciljevima.

Kako tumačite optužbe da ste jedan od članova “duhanske mafije”, zbog čega je sud u Italiji protiv vas podignuo optužnicu? U kojoj je fazi slučaj?

– Formalnopravno, istraga je u tijeku. Često se spominjalo da je istraga završena i da je protiv mene u Bariju podignuta optužnica. Istražni postupak se vodi bez obzira na to što je prema talijanskim pravilima on trebao davno biti završen. Kad sam otišao s dužnosti premijera svojom voljom potkraj 2006. godine, pozvao sam svog odvjetnika iz Italije i kazao mu da želim kao građanin otići u Bari i dati izjavu kojom bih pokušao pomoći talijanskom pravosuđu da objektivizira tu sliku.

Dugo je trebalo talijanskoj strani da odgovori na moju inicijativu, a odgovorili su u trenutku kad je aktualiziran moj ponovni dolazak na premijersku dužnost. Nakon toga uslijedilo je njihovo pitanje želim li odustati od svega, jer su ovo nove okolnosti. Moj odgovor je bio: Ne, imali ste moju ponudu i hajde da je realiziramo. Otišao sam u Bari, sreo se s tim ljudima, kazao im sve što sam imao, čuo mnogo izjava koje su oni pribavili, svjedočenja raznih entuzijasta, dobrovoljaca iz Crne Gore, iz regije, koji su dali svoj sud o toj stvari. To smo u vrlo korektnom razgovoru završili.

Znači, rekli ste im svoju stranu medalje..?

– Da, rekao sam im svoje viđenje istine. Ne želim dalje komentirati niti prejudicirati ishod, kako ne bih otežavao posao pravosudnoj vlasti u susjednoj državi, koja treba okončati započeti posao, bez obzira na to što je meni ili nekom drugom neugodno.

Moje je uvjerenje i danas, kao i na početku te priče, da ne može biti riječi ni o kakvoj odgovornosti vlade Crne Gore ili njenog premijera. Vlada je radila posao u skladu s propisima tadašnje zajedničke države Jugoslavije, i iz tog posla uprihodila svaki cent u svoj trezor, što je Crnoj Gori pomoglo da preživi, s obzirom na to da je dotadašnji ekonomski život Crne Gore, u uvjetima sankcija, bio paraliziran. To je za Crnu Goru bio način preživljavanja. U nekoliko navrata poslove tranzita kontrolirale su i strukture EU te zaključile da se posao radi u skladu s propisima države. Je li tko pojedinačno iz Crne Gore ili Italije u tom poslu činio što nezakonito, to neka ocijene mjerodavne institucije.

I danas tvrdim da u mom i postupanju vlade Crne Gore nije bilo ničeg neregularnog. Nadam se da su moji sugovornici u Italiji na taj način shvatili moje sudjelovanje u tom postupku. Dalje se ne zanimam za to, ne požurujem proces. Nadam se da će ta stvar biti uskoro okončana i da će se pokazati da je u mom slučaju sve bilo plod medijske interpretacija jednog problema, sa željom da mi se stvore politički i pravni problemi i da se time spriječi politika nezavisne Crne Gore, čiji sam bio važan predstavnik. No, na sreću, to je prošlo bez posljedica.

Tvrdite da su strelice odapete iz Beograda? Momir Bulatović vas je za šverc cigareta optužio u dvije knjige?

– Naravno, u interesu politike tadašnjeg beogradskog režima važan dio aktivnosti obavljala je opozicija iz Crne Gore. Njihovi izborni porazi pravdani su pred njihovim beogradskim poslodavcima time što se navodno u Crnoj Gori rade neregularne aktivnosti, iz kojih se financira politička kampanja koja Đukanoviću osigurava pobjede. A Bulatović kojega spominjete zapravo je kontinuirano gubio jer je radio sve da Crna Gora ne postane neovisna, preciznije, da Crna Gora postane samo jedan okrug srpske države.

Kao i svakom slabiću, i njemu je bilo lakše da krivce za svoje poraze traži na drugoj strani. Dakle, medijska prašina podizana je iz Crne Gore, a tzv. duhanska afera iz Beograda je lansirana u međunarodnu orbitu, jer je njezin cilj bio sprečavanje neovisnosti naše države. S beogradske lansirne rampe plasirana je prema svima koji su htjeli biti od pomoći, od zagrebačkog Nacionala do talijanskih i nekih drugih zapadnih medija.

Ubijeni suvlasnik Nacionala Ivo Pukanić trebao je biti svjedok u slučaju koji se na sudu u Bariju vodi protiv vas?

– On je bio svjedok. Tijekom razgovora koji sam obavio u Bariju, tužilac se, među ostalim, pozivao i na njegove izjave. Vjerojatno će i to, ako već nije, brzo biti dostupno javnosti. Pukanić je tužiteljstvu prezentirao tekstove koje je objavljivao u Nacionalu, a u Nacionalu su objavljeni da bi, po toj osnovi, pokušao iznuditi reket. On je s ekipom svojih prijatelja – iako su prijateljstva među takvim ljudima nepouzdana, pa su me prije nekoliko godina upoznali s tim da su i ta prijateljstva razrušena te su pokušavali na tim ruševinama ostvariti suradnju sa mnom, što sam s gnušanjem odbio – njegovao takav oblik novinarstva, koji se najtočnije može nazvati medijskim reketom. Takve senzacionalne tekstove obvezno je pratila ponuda da se sve to zaustavi uz određene uvjete.

Tvrdite da su osobno vama slali takve ponude?

– Naravno, te su ponude stizale, i o tome su neki mediji u Crnoj Gori pisali. One su dolazile posredno, preko ljudi za koje su pretpostavljali da mogu čuti i prihvatiti moj savjet da uđu u takve aranžmane. Budući da sam znao da nema razloga za kompromise te vrste, za plaćanje ni centa bilo kome, ignorirao sam takve ideje.

Je li kad spomenut konkretan iznos?

– Do mene tako konkretne ponude nisu stigle iako je, ponavljam, crnogorski tisak objavljivao izjave ljudi koji su dobivali takve ponude, s konkretnim iznosima.

Je li Stanko Subotić Cane, protiv kojega je u Beogradu zbog “šverca cigareta” podignuta optužba, vaš prijatelj i jeste li kad bili u poslovnim odnosima?

– Gospodin Subotić i ja nikada nismo bili u poslovnim odnosima. On je razvijao određene poslove u Crnoj Gori i radio ih je vrlo korektno, podmirivši obveze prema crnogorskoj državi. On je čovjek biznisa, ja se bavim politikom i kratko sam bio u biznisu, pa nismo bili u prilici za zajednički poslovni aranžman. Privatno, imamo prijateljske odnose.

Kako tumačite da je protiv njega raspisana Interpolova tjeralica?

– Kako mi je objasnio, još u vrijeme Miloševića protiv njega je vođena istraga, po istoj osnovi, za navodnu utaju poreza na štetu države Srbije, koja je tada zatvorena bez bilo kakvih pravnih posljedica za njega. Sadašnju obnovu tog postupka on doživljava kao dio političke poruke da su njegove investicije u Srbiji nepoželjne.