Izvor: http://www.aleksic.wordpress.com

sasaSudeći po pisanju američkog Nacionalnog savjeta za informisanje, koji je u saradnji sa CIA, objavio „Mapu budućnosti 2020.  godine“, biće jako zanimljivo. Iz dokumenta se nameće elementarno pitanje – Kada će Crna Gora ući u Evropsku Uniju? Najvjerovatniji odgovor je – onda kada Engleska, Francuska, Njemačka i ostalih 24 zemlje iz same EU izađu, ili prostije rečeno – NIKAD.

Dakle, što se više budemo približavali razvalinama KAP-a, Željezare, Prve banke, propale turističke sezone, a da niko ne spominje ni elementarne mjere štednje, to ćemo se više približavati totalnom krahu. Taj krah će postati moguće opipati prstima na svakom od nas pojedinačno i taj faktor će nas dodatno činiti svjesnim da je mala državica u pogrešnim rukama, a to će sve veći broj ljudi povezati.

To povezivanje pojačaće sposobnost svakog pojedinačno da reaguje. Jer oni koji nas 20 godina vuku za nos – žive, dok građani Crne – preživljavaju. Preživljavanje znači da se možemo skloniti, elementarno prehraniti, ne pomišljajući na putovanja, školovanja na dobrim školama i slično, a sve vagajući na ivici koja će nas, varljivo se nadamo, zaštititi od gubitka sebe. Neće – svako takvo vaganje završava padom u ambis. Vaganje nije život, to je iscrpljujuće, nedostojanstveno bitisanje. Naše lipsavanje, da bi oni živjeli.

A sad ću vam ponovo ispričati, kao onda onu 27-mo martovsku srpsku priči, o tome kako se pakuju regioni. Vrijeme – nakon dolaska Mosadega, mjesto Iran. Mohamed Mosadeg je došao na vlast na proljeće 1951-e godine. Želio je da od Irana stvori naprednu zemlju koja bi svoju sirovinu (naftu), upotrijebila za razvoj svoje zemlje. Bio je elitni aristokrata, obrazovan na najboljim evropskim univerzitetima i pred sobom imao viziju Nacionalizma i Demokratije…

cijeli tekst