Izvor: http://www.slavkoperovic.wordpress.com

slavko2Uvijek sam se pitao: kako je moguće da se u krvi raspadne jedna evropska zemlja upravo opisana, i pored toga što su se za njen opstanak  čvrsto zalagali i Evropljani i Amerikanci, znači i njihove obavještajne službe? Kako je moguće da takvi potencijali, obavještajni i svaki drugi kapituliraju pred jednim nepoznatim bankarom koji je, dok se nije vinuo u politiku, makar šezdeset puta boravio u USA i  pri tom, doduše, sklopio poznanstva i prijateljstva sa jednim Kisindžerom i Iglbergerom?

Ovaj uvod je neobičan za tekst o Jovici Stanišiću, ali dok sam gledao to svečarenje u Hrvatskoj, pristigla je vijest koju je objavio ugledni američki list kako je Stanišić bio glavni čovjek CIA-e na ovim prostorima još od 1992 –ge te kako je najmoćnija obavještajna služba svijeta, ona koja na Planeti u svakoj sekundi zna đe kokot snosi jaje, a mnogim kokotima ga i podmetne, poslala Haškom tribunalu pismo u kojem ističe zasluge gospodina Stanišića za ovu službu što bi se moralo uzeti u obzir kao olakšavajuća okolnost u procesu koji se protiv Stanišića vodi zbog optužbe za ratni zločin.

Kako je moguće da Jovica Stanisić, čovjek od najvećeg mogućeg povjerenja CIA-e, tolikog da ga primaju i dvojica njenih direktora,  bude osoba koja će organizovati vodeće  nacionalističke srpske skupine počev od Arkanovih “delija” pa do kasnijih paravojnih Miloševićevih snaga: ” tigrova”, “škorpiona”, “crvenih beretki” i drugih čiji će krvavi trag ne samo crtati nove zemljopisno – političke karte ovih prostora nego i voditi do konkretnih Đinđićevih ubica, ali ne i do naručilaca atentata?

Kako je bilo moguće da su analitičari glavnih zapadnih medija uporno ponavljali sumnjivu priču da je najnoviji balkanski rat rezultat vjekovnih balkanskih mržnji i međusobnih satiranja, priču koja je u samoj osnovi lažna, jer se danas zna da su rat, mržnja, sukob i svi prilozi toga krvavoga kusanja, industrijski proizvodi, štancuju se prema potrebi, proizvode ga konkretni ljudi, sa konkretnim imenima i prezimenima zbog konkretnih ciljeva i mogu pogoditi svakoga ko se nacilja?

Gospodin Stanišić je pokazni primjer ćovjeka – poluge koja se koristi da bi se rat pokrenuo, pomogao, ali i usmjeravao u ovom ili onom pravcu. Međutim, nije bio mali broj i onih analitičara koji su dokazivali da Milošević i Tuđman vode “dogovorni” rat, ali je ova teza ostala pokrivena teorijom o iskonskim balkanskim „omrazama”  i posebno onom o „vjerskom“ sukobu…

cio tekst