Izvor: Vijesti

ctOvo je priča o jednom divnom gradu koji je nekada bio prijestonica i diplomatski centar jedne divne države, ali ne samo na papiru. O gradu koji je u ne tako davnoj prošlosti, u jednoj mnogo većoj državi, bio jedan od rijetkih koji nije imao prijavljenih na birou rada.

Ali i priča o gradu koji ima gradonačelnika koji ne radi svoj posao. Gradonačelnika koji nije znao kako je teško biti gradonačelnik. I sad se javno “kaje”, ali ne podnosi ostavku.

O gradu u kojem se čak i predsjednica lokalnog parlamenta zalaže da se sjednice državnog parlamenta ne održavaju u njemu.

O gradu gdje sanacija ulica, pa čak i najstarijih, počne i nikad se ne završi, jer za to nema sredstava.

Ali ih ima za nove, luksuzne automobile opštinskih činovnika. Neki od “dotrajalih” automobila koji su zamijenjeni novim su bili stari čak i godinu dana i bilo je prosto nemoguće voziti se više u njima.

O gradu u kojem niko ne postavlja pitanja odakle onda sredstva za “službena” putovanja šačice opštinskih činovnika koji nigdje ne idu bez svojih ljepših polovina?! I niko ne postavlja pitanja što radi ova grupica? Zašto njihovi šefovi ništa ne preduzimaju? Ili im ništa ne smiju?

Ovo je priča o gradu koji ima rezidenciju predsjednika države. Predsjednika kojem, vjerovatno, nikad i neće pasti na pamet da nekog od svojih gostiju povede u obilazak ovog divnog grada. Valjda je i njega sramota tih raskopanih ulica? Ili možda i ne zna kakve su te ulice, jer se ni on, kao ni njegove kolege iz “vladajuće elite” odavno nije provozao njima? A ni njegov savjetnik ga nije obavijestio o tome, iako je rođen i živi u ovom gradu.

Ovo je priča o gradu u kojem je rođen prvi čovjek agencije za privatizaciju. Gradu koji sada, zahvaljujući njegovoj i stručnosti članova raznoraznih komisija za privatizaciju, ima samo štampariju. Štampariju kojoj onda i nije tako teško da bude kolektiv za primjer. Radnici ove štamparije na povećanje plate čekaju još iz doba njemačke marke, ali ih zato čeka smanjenje za svaki minut kašnjenja.

Ovo je priča o gradu kome su oduzeli diplomatska predstavništva, skupštinu, preduzeća, hotel, autobusku stanicu, stadion. O gradu koji ima obećanja da će mu vratiti oduzeto, ali ga i dalje varaju.

O gradu kojeg su izdali mnogi najbliži. Pokrali ga i napunili džepove koje danas prazne puneći budžete u nekim drugim opštinama. U opštinama gdje se ulice završavaju u rekordnom roku i gdje za to sredstava ne smije da fali.

Ova priča namjerno nije napisana ranije, kako je bilo ko od ove divne “političke elite” ne bi koristio u svojim predizbornim govorima. Ovo je ozbiljna priča i nije joj mjesto samo u njihovim neozbiljnim predizbornim obećanjima.

Ovo je priča o gradu heroju. Heroju u pravom smislu te riječi. Heroju koji je bio jedan od rijetkih iskrenih boraca za obnovu državnosti. Heroju kojeg su zbog ličnih interesa izdali čak i oni kojima je dao sve.

Priča o heroju koji je na izdisaju.