Izvor: http://www.lscg.org

slavko01Moje drage kolege liberali Podgorice, zadovoljstvo mi je danas što vas mogu pozdraviti i poželjeti puno uspjeha u vašem današnjem velikom poslu. U arhitekturi Liberalnog saveza Crne Gore, podgorička organizacija je uvijek bila od najveće moguće važnosti. Nije potrebno ovog puta detaljno govoriti zašto je to tako, ali ipak treba istaći dva momenta – Podgorica je, po strukturi svojega stanovništva, Crna Gora u malom. Ovdje su se skupili ljudi sa sve četiri strane malene Crne Gore, nakon odluke ondašnjeg komunističkog režima o brzoj izgradnji industrijskih centara, a po cijenu uništenja crnogorskog sela. Tako je Crna Gora dobila uništena sela, ali nije dobila gradove. Čak i ono malo gradskih jezgara, devastirano je takvom politikom, koja je od Crne Gore napravila globalno selo, ali u jednom lošem smislu.

Upravo je Podgorica ključno mjesto koje negira politikantsku tvrdnju o podjeli Crne Gore na sjever i jug, upravo Podgorica baca posebno svjetlo na gradove poput Herceg Novoga, Budve, Bara i drugih u kojima je znatan broj ljudi spreman da i dalje glasa za vlastito zaostajanje, za vlastitu izolaciju za uništenje bilo kakve perspektive vlastitoj đeci i još mnogo toga, bez obzira što su ti gradovi zahvaljujući svojem geografskom položaju, prvi osjetili i po džepu i u duši blagodeti otvorenosti prema svijetu i bogatog života. I u Podgorici je, još uvijek, tako raspoloženo skoro pedeset posto biračkog tijela. Bez obzira što je ona univerzitetski centar, što je sjedište brojnih organizacija koje bi, po samoj prirodi stvari, trebale da mijenjaju takvo stanje.

Sve to, opet, govori, o suštinskom zaostajanju Crne Gore, o njenom dubokom unutrašnjem konfliktu, o njenoj, možda sudbinskoj borbi sa samom sobom, o tome: da li će se ona samorazumjeti i skinuti sa sebe, poput prljave košulje, svoje tragične mitologijske i ideološke zablude, hoće li sama sebi priznati da u zadnjih skoro deset decenija nije bila u stanju da prepozna kretanja, kako u svojem okruženju, tako ni šire i konačno – hoće li Crna Gora shvatiti da se ključne, sudbinske stvari, kako u životu pojedinca, tako i u životu naroda i države, ne mogu zasnivati na prevari i manipulaciji hoće li shvatiti da, ako se želi naprijed, mora biti urađen veliki i pošten posao, posao koji će biti urađen na osnovu opštenarodnog zbora i dogovora kojim putem treba ići dalje u osvit trećeg milenija.

Po svim karakteristikama vijeka koji upravo završava, Crna Gora ga je izgubila, zapravo prihvatajući permanentnu borbu sa samom sobom, počev od oružane pa preko svake druge, ona taj vijek nije ni viđela trčeći za vlastitim repom, ali će ga upamtiti po grobovima na koje će prve godine trećeg milenija baciti srebrno svjetlo primitivne bespotrebnosti.

Otprilike smo odslikali milje u kojem djeluje Liberalni savez. Moramo biti ponosni što smo svojim političkim djelovanjem bitno doprinijeli promjenama u Crnoj Gori, što su i naši dojučerašnji progonitelji, prihvatili djelove našeg političkog projekta i što mi znamo da je to urađeno u zadnjem trenutku za njihove političke sudbine, a eto, mi se moramo utješiti onom kojom se, zapravo, priznaje da se bitno zakasnilo, onom – nikad nije kasno. Mi znamo sa kime imamo posla, mi nećemo vjerovati na riječ, već na čin uvijek podsjećajući da smo mi donijelli svjetlost i ponudili je da i drugi zapale svoje baklje – ja bih volio da se radi o laserima. Da stvari nijesu u redu rječito govori činjenica da se, iz dobro poznatih krugova, vodi kampanja protiv Liberalnog saveza koji se optužuje da ruši reformski blok, da, navodno, pomaže Bulatovića i Miloševića. I sve to dolazi upravo od onih koji su svih ovih godina bili zajedno i duvali u istu tikvu sa Miloševićem, tikvu koja se lomila o glavu građanima Crne Gore i Srbije, sada oni Crnu Goru brane od nas, oni nas uče što je Crna Gora.

Osnovni je zadatak da se između članstva i rukovodstva stranke načini jaz, a da se članstvo preuzme. U ovaj posao upregle su se stare komunističke strukture koje traže nove beneficije, one koje još nijesu dale odgovor kako i zašto i kome predadoše Crnu Goru Januara 1989.g. prijethodno pomažući dolasku Miloševića na vlast, kao i neki takozvani nezavisni mediji i u njima neki nezavisni novinari koji svoju novu službeničku revnost predstavljaju kao istorijsku bitku za Crnu Goru, a mi se, u toj bitci, kao nedovoljno, blago rečeno, ne snalazimo. To njihovo »ne snalazimo« znači da nam ne mogu naći dlaku u jajetu.

Optužuju nas da mi pomažemo Miloševiću. Primorani smo da postavimo pitanje – čijim glasovima je Milošević ustoličen za predsjednika SRJ, da ostalo na trenutak zaboravimo? Glasovima DPS-a Milice Pejanović Đurišić. Da li bi ikad tako postupio Liberalni savez? Odgovaramo – ne bi nikad. Kažu – rušimo reformski blok. Ko je napravio koaliciju Narodna sloga?

Odgovaramo – Liberalni savez i Narodna stranka. Ko je žestoko rušio tu koaliciju? Zajednički DPS Bulatovića, Đukanovića i Marovića i isti nezavisni mediji i staro komunističko društvo optužujući nas za saradnju sa četnicima – sad je fale, bogu fala, optužujući nas za njeno navodno rušenje zlonamjerno previđajući da je Narodna stranka postala dio vlasti, pa Narodna sloga ne može, istovremeno biti i vlast i opozicija. Da li bi bez djelovanja Narodne sloge bio moguć septembarski sporazum vlade i opozicije. Odgovaramo – ne bi.

Gdje bi Crna Gora bila danas, u tom slučaju – odgovaramo – u ratu. Ko je donio pobjedu Đukanoviću u drugom izbornom krugu? Odgovaramo – Liberalni savez. Da li je ovu notornu činjenicu registrovalo i jedno jedino državno ili nezavisno glasilo? Nije. Zašto? Zato što u Crnoj Gori postoje državna i provladina glasila, a valjda ni državi ni vladi ne odgovara da se potvrdi ono što je sva Crna Gora viđela i pozdravio spoljnopolitički faktor. Jedan ugledni komentator jednog stranog radija nas je nazvao sumnjivom partijom, štetočinskom, provokatorskom i onom koja Crnu Goru gura u propast lamentirajući kako, eto, nećemo u koaliciju zaboravljajući da sebi nezavisnom postavi pitanje – što će takva stranka bilo kome kao koalicioni partner. Onda smo rekli – nikakve ponude za predizbornu koaliciju nije bilo. Pitam vas – da li je, osim u zadnje vrijeme na jednom mjestu i stidljivo, postavljeno pitanje DPS-u Milice Pejanović –Đurišić – zašto nema ponude o predizbornoj koaliciji? Ili, kad se već osjeća da je predizborna koalicija spas za Crnu Goru, zašto nezavisni ne opale žestoko po rukovodstvu rečenog DPS-a, zašto se on ne optuži za razbijanje reformskog bloka.

Zašto ovakvih analiza nema u nezavisnim medijima i zašto nas nema u nezavisnim medijima u kojima se nalaze i neki bivši naši članovi kunući se da su iz Liberalnog saveza izašli upravo zato jer su liberali. Je li liberalno da nezavisni mediji skraćuju naša saopštenja, stavljajući naslove koji naša saopštenja prilagođavaju njihovoj, a ne našoj političkoj opciji. Je li moguće da se povodom osam godina djelovanja Liberalnog saveza ne zasluži makar reportaža sa naše proslave, možda, čak, ako nijesmo neukusni, naslovna stranica, posebna radio emisija. Zašto nam nezavisni više uglavnom ne nude svoje mikrofone kako bi pojasnili naše stavove?

Odgovor leži u sljedećem. Upravo u predvečerje majskih izbora, u trenucima kada na svakom mjestu Liberalni savez ubira plodove svojeg političkog djelovanja, kada iz dana u dan buja i raste, grana se kao ruža nade Crne Gore, našla je za shodno grupa uglavnom naših bivših članova, da zamjeri na unutrašnjoj demokratiji Liberalnog saveza pokušavajući da navede Liberalni savez da se bavi samim sobom. Ovom prilikom neću govoriti o tome kako najveći broj potpisnika jednog političkog pamfleta, dok je bio u Liberalnom savezu i na poslaničkoj listi, nikada nije imao prigovora na politiku i stanje demokratičnosti u Liberalnom savezu. Drugi, koji su imali, uvijek su bili u gotovo stopostotnoj manjini prilikom tajnih glasanja na našim forumima. Treći su godinama ćutali, bez obzira što su javno moljeni da obrazlože svoje nemušte ostavke. Četvrti su moljeni da svoje poglede učine vidljivim javnosti, zbog mogućnosti polermike. Peti su održali prave panegirike na glavnom odboru, a zatim govorili kafanske filipike. Šesti su godinama moljeni da samo naprave konferenciju za štamu. Osmi su ćarili razne međunarodne stipendije itd. No, sve je to folklor, nešto nezaobilazno, nešto što će nas dugo pratiti, nas Liberale, ponajmanje.

Sve sam ovo počeo, da bih završio – među potpisnicima rečenog pamfleta nalazi se ni manje ni više nego pet novinara tzv. nezavisnih medija, onih koji se kunu u svoju nezavisnost. I ova činjenica je kod redakcija tih medija prošla potpuno prirodno – dakle nijesu bili zabrinuti za »nezavisnost« svojih glasila koja je ovim činom grubo narušena. Možemo li zamisliti što bi sa novinarima – potpisnicima bilo da su kojim slučajem neki sličan pamflet uputili DPS Milice Pejanović Đurišić, a vi mi odgovorite.

Zašto se ovoliko, u takozvanim istorijskim trenucima, sve ove grupacije bave Liberalnim savezom. Bave se, jer je shvaćeno da je poruka liberala stigla do svakog srca, svakog građanina Crne Gore, a to je da smo principe političke borbe stavili iznad svega, da smo protiv bilo kakve manipulacije u Crnoj Gori i da se do ideala demokratske i nezavisne Crne Gore smije i može doći samo tako što će se narod pošteno pitati i pružiti pošten odgovor. Mi ne radimo ništa iza leđa i nećemo dozvoliti da nam se iza leđa bilo što radi. Insistiramo na punoj javnosti, zakonskoj, ustavnoj i svakoj drugoj proceduri insistiramo na zaštiti prava svih u Crnoj Gori svakako posebno onih koji su nam politički neistomišljenici. Naše osmogodišnje poruke prihvataju se kao poruke istine. Vrijeme je potvrdilo naš politički projekat, skinute su sve laži koje su nam bile servirane od strane jedinstvenog DPS-a, ovih godina, a mi smo skinuli maske svima u Crnoj Gori. Konačno, bez blefa i samo crnogorcima svojstvenog licemjerja, možemo se pogledati u oči. I mi , i narod i svaki pojedinac. Znamo, da ovoga puta, građani Crne Gore neće glasati za već viđeno. Građani Crne Gore pred sobom imaju ponudu. Ako izaberu nas, ako izaberu liberale, mi znamo što nam je činiti zajedno sa narodom za ekonomski prosperitet i za pravo čast i slobodu svih građana Crne Gore. Ako ne izaberu, neka je i nama i narodu sa srećom, a trebaće nam. Živjeli.

Advertisements