Izvor: Pobjeda

eqBila je nedjelja, 15. april 1979. Bilo je tačno 7 sati i 20 minuta, kad je Crna Gora – stravično zadrhtala. Kada je za samo nekoliko sekundi zavijena u crno. Kada je nestao drevni Kotor i njegovi tragovi, kad su poklekli stari ulcinjski grad i staro jezgro Budve, kad su se oburdale raskošne kapije i kule barske, kada su zauvijek potonuli voltovi u živopisnim crmničkim selima… Riječju, kada je nemilosrdna ruka prirode za tili čas gotovo promijenila mapu Crnogorskog primorja i njegovog zaleđa. Stravično drhtanje trajalo je veoma kratko, ali su posljedice bile katastrofalne – 101 mrtvih i 1.700 povrijeđenih, od čega 159 teže. Toga zlokobnog nedjeljnog jutra, zemljotres jačine devet stepeni Merkalijeve skale, ostavio je pravu pustoš za sobom – razoreno je 250 manjih i većih naselja sa preko 60 hiljada objekata, oštećeno je 540 spomenika kulture, razoreno 544 kilometra puteva, oštećeno tridesetak škola, veliki broj hotela i odmarališta. Računa se da je toga jutra 80 hiljada žitelja Crnogorskog primorja ostalo bez krova nad glavom…

Nikad Crna Gora nije patila kao toga dana.

“Nikad nećemo moći namiriti mnogobrojne ljudske živote, ali hoćemo povratiti ljepotu mediteranskog prisoja u ovoj maloj zemlji, što pripada sredozemnoj kolijevci civilizacije”,pisale su novine tih dana i obećavale: sagradićemo novo i restaurirati staro, pa makar kamen po kamen vraćali nazad u kotorske, budvanske i ulcinjske fasade. Zato lelek ne prelama naše gore i naše more, već se čuje muški odziv na pružene ruke pomoći iz čitave Jugoslavije. I iz svijeta. Crna Gora će postati feniks. Kad mogu laste, mogu i ljudi, pisala je “Pobjeda” te godine. I počeli su nicati novi hoteli, novi objekti, nove kuće, nove škole. Ponovo su uspostavljeni novi tokovi života…

Danas, 30 godina kasnije tragovi nemilosrdne stihije su izbrisani – rane izvidane. Crna Gora je zaista postala feniks. Svjedoči to novo lice Budve, Kotora, Ulcinja, Bara, Crmnice. Ipak, 15. april 1979. nikada ne možemo zaboraviti. Zbog 101 nevine žrtve, zbog ožiljaka na brdima, hotelima, mostovima, brodogradilištima, maslinama. Ali, ni zbog ožiljaka na dušama onih koji su u zemljotresu izgubili svoje najdraže.

Aprilski zemljotres 1979. će se pamtiti po još nečemu. Po požrtvovanosti i solidarnosti našeg čovjeka, koji je tada više nego ikad ranije pokazao da je jači od svake nevolje. To potvrđuju brojni primjeri spasavanja i uzajamne pomoći o kojima smo razgovorali sa dr Vukajlom Vlahovićem, bivšim načelnikom Republičkog štaba civilne zaštite.Tog dana je praktično sve rušeno, samo je naš ponositi crnogorski čovjek kao i uvijek, ostajao uspravan, kaže on slikovito. Ljudi su jednostavno bili jači od prirode. Doduše organizovanog spasavanja nije bilo u onim prvim momentima. Nije ga ni moglo biti jer su bili ugroženi životi ljudi, a planovi zaštite od elementarnih nepogoda, kojima smo poklanjali veliku pažnju nedostupni. Pitanje je i koliko bi bili upotrebljivi jer su polazili od toga da će zemljotres zahvatiti samo područje jedne, eventualno dvije opštine, a da će im pomoć i saradnju pružiti ostale. Nažalost, u aprilskom zemljotresu zahvaćeno je osam opština i, bila je isključena efikasna i organizovana međusobna saradnja. Međutim, brzo je djelovao Republički štab civilne zaštite ali i strukture u opštinama. Takođe je važno i što su se građani samoorganizovali. U opštini Kotor na primjer, dvadesetak omladinaca je podijelilo Stari grad na više reona i za kratko vrijeme iznijelo sve stare i povrijeđene, odnosno za svega 40 minuta cjelokupno stanovništvo starog Kotora našlo se na bezbjednom mjestu. Na drugoj strani i organi vlasti su efikasno počeli djelovati, a značajnu ulogu odigrao je i tadašnji predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito apelima za pomoć. I ubrzo su ruke pune solidarnosti pružene iz čitavog svijeta, prije svega iz bivših jugoslovenskih republika.Formirali smo Fond solidarnosti, Crveni krst je bio neumoran, komisije za utvđivanje oštećenja takođe. Ukupno je pregledano 62.199 objekta, kaže Vlahović.

Riječju, 30 godina poslije katastrofalnog zemljotresa može se sa sigurnošću reći – Crna Gora je izvidala teške rane i zaista postala feniks…

Ipak, ne ponovilo se.

SVJEDOCI GOVORE: IVICA ČARAPIĆ,ČLAN GLAVNOG ODBORA SORA “BRATSTVO- JEDINSTVO”

Omladinci jači od stihije

Aprilskog zemljotresa 1979. prisjeća se i Ivica Čarapić jedan od članova tadašnjeg glavnog Republičkog štaba SORA “Bratstvo -jedinstvo” zadužen za organizovanje i koordinaciju radova koje su omladinske radne brigade izvodile na postradalom području.

– Situacija je zaista bila teška i najvažnije je bilo organizovati se, kaže on. U koordinaciji sa tadašnjim Savezom omladine Jugoslavije u pomoć su nam pristigle radne brigade iz svih bivših republika. Solidarnost je prevazišla sva očekivanja. U postradalim opštinama smo napravili planove sanacije, formirali lokalne omladinske štabove sa čijim radom je koordinirao Glavni štab koji se tada nalazio u Buljarici. Sjećam se, omladinci su radili sa nezapamćenim elanom, praktično bez predaha. Riječju, bili su jači od ove stihije. Sjećanja na to vrijeme potvrđuju staru istinu da humanost i solidarnost našeg crnogorskog čovjeka nema alternativu, kaže Čarapić.

Advertisements