Izvor: Nacional, Jutarnji list, BBC

italU snažnom potresu koji je u ponedjeljak pogodio središte Italije poginulo je 207 osoba, a 34 se vode kao nestale, po novom privremenom izvješću koje je u utorak objavio spasilački centar u Aquili. Tlo i dalje snažno podrhtava u Aquili, a jak naknadni udar osjetio se u gradu danas oko podneva. Najjače podrhtavanje se osjetilo nešto prije 11.30 sati po srednjoeuropskome vremenu, magnitude 4,4 po Richterovoj ljestvici, kako je javila talijanska civilna zaštita.

Četrdeset trupla još nije identificirano, izvijestio je centar, a prenijela je agencija Ansa koja procjenjuje da je u potresu oko 1.500 ozlijeđenih. Dva trupla izvučena su u utorak rano ujutro iz ruševina u seocu Onni, u blizini Aquile, čime se broj poginulih samo u tom mjestu s 250 stanovnika popeo na 39, kako je objavila vatrogasna služba.

Bruno Vespa, najpoznatiji talijanski politički novinar, ukazao je u potresnoj reportaži iz svog rodnog grada Aquile da razmjeri potresa u središnjoj Italiji, u kojem je živote izgubilo 179 osoba, ne bi bili tako tragični da su se građevinari i državne službe držali strogih zakonskih propisa koji su u Italiji na snazi od 1980.

U Aquili se 250 osoba smatra nestalima; Foto: ReutersBruno Vespa, najpoznatiji i najutjecajniji talijanski politički novinar, već 13 godina voditelj izuzetno gledane večernje emisije “Porta a porta”, rodio se 1944. godine u gradu L’Aquila u planinskoj pokrajini Abruzzo u središnjoj Italiji. Kada je u ponedjeljak pred zoru taj grad pogodio razoran potres, on je smjesta otputovao tamo napraviti o posljedicama potresa posebnu emisiju. S obzirom na to da je to njegov rodni grad, da je tamo proveo djetinjstvo i mladost, da je ostao jako vezan uz taj grad, bila je to vrlo emotivna emisija. Na početku je pokazao što je sa snimateljem zabilježio dok je helikopterom nadlijetao razrušeni grad i njegovu okolinu i dok je šetao središtem tog prekrasnog starog srednjevjekovnog grada od 70.000 stanovnika, koji je dosad bio jedan od značajnih sveučilišnih centara Italije. Pokazao je stara zdanja koja su oštećena u potresu, crkve u središtu grada, katedralu kojoj je srušena apsida, još jednu teško oštećenu crkvu čija su se zvona ipak oglasila u podne u gotovo potpuno pustom gradu, gdje su se inače čule samo sirene bolničkih vozila i vatrogasaca.

Sve je to Vespa opisivao s mnogo emocija, pokazujući kako je stradala ta vrijedna povijesna baština, ali još s više emocija pokazujući i srušene stambene zgrade gdje su stradali ljudi – poginulo je u Aquili i okolici preko 180 osoba. No Vespino raspoloženje naglo se mijenjalo od sentimentalnosti i tuge u bijes i nezadovoljstvo kada je pokazivao još neke srušene kuće, vrlo važne za identitet i život grada, a koje nisu stare stoljeća. Prošao je pokraj gradske bolnice, vrlo moderne zgrade sagrađene prije nekoliko desetljeća, čiji su lijepo dizajnirani zidovi od cigle popucali i postoji opasnosti od rušenja i ljudi su evakuirani. Umjesto da se ranjenici stradali u potresu u Aquili i okolici, a njih je oko 1500, zbrinjavaju i liječe u toj modernoj bolnici, oni se sada moraju prevoziti u druge gradove, dok ta bolnička zgrada zjapi prazna jer su je morali napustiti i liječnici i pacijenti.

Isto raspoloženje Vespa je pokazao i kada je prolazio centrom grada pokraj centrale policije. I ta relativno moderna zgrada je srušena pa je zdanje, koje je trebalo u ovakvom slučaju biti mjesto centralne koordinacije akcije spašavanja, napušteno. Identičan je bijes Vespa pokazao i kada je snimao zgradu studentskog doma, koja je također stara tek koje desetljeće, a koja je razrušena. Pod njenim ruševinama našlo se više studenata, neki su spašeni, ali nekoliko ih je izgubilo život. Vespin bijes bio je jasan i opravdan, a on je i izrekao razlog svojeg bijesa. Sve su to zgrade sagrađene nedavno, dakle u vrijeme kada je već postojala potpuna svijest o tome da je ovo područje podložno potresima i da se zgrade moraju graditi na način da mogu izdržati i teže potrese. A ono što se dogodilo u Aquili dokaz je da se to nije činilo, čak se ponegdje i svjesno kršio zakon iz 1980. godine koji je to izričito naređivao.

Potres u središnjoj Italiji odnio je najmanje 180 žrtava Italija je područje čestih i relativno snažnih seizmičkih aktivnosti jer se nalazi na području gdje se dodiruju afrička i euroazijska ploča i pomiču se tri centimetra na godinu, što izaziva potrese. Bilo ih je u Italiji tijekom povijesti mnogo, a posljednji katastrofalni zabilježen je 1908. godine kada je u potresu uništen sicilijanski grad Messina, a procjenjuje se da je tada poginulo 100.000 ljudi. Posljednjih desetljeća najgadniji je bio onaj 1980. godine, epicentar je imao kod Ebolija sedamdesetak kilometara jugoistočno od Napulja, a tom prilikom 2700 ljudi je izgubilo život. Više tisuća ljudi ranjeno je, mnogi su bili danima zatrpani pod ruševinama, a zbog toga što je zamijećeno da su mnoge kuće srušene zbog slabe gradnje, tada je donesen zakon o posebnim pravilima gradnje u seizmički aktivnim područjima.

No sada se u Aquili vidjelo da se mnogi toga nisu držali i sve se pretvorilo u skandal nacionalnih razmjera jer to nije slučaj samo u Aquili, nego i u svim drugim dijelovima Italije. Iako postoje državne kontrole koje trebaju paziti da se zgrade grade u skladu sa zakonskim propisima, toga se malo tko drži jer je taj sustav kontrole duboko korumpiran i ide na ruku građevinarima, a za to mnogi u državnim službama primaju mito. Kako se u Italiji slabo gradi vidi se i drugdje, ne samo kada je riječ o potresima. Prije nekoliko godina u jednom manjem mjestu na jugu Italije srušila se školska zgrada na učenike i poginulo je tridesetak učenika jer se pri prepravkama zgrade škole nitko nije držao propisa. Svako malo talijanski tisak piše o tome kako se negdje – često sama od sebe – srušila neka kuća, a svaki ozbiljniji poremećaj statike zbog nove gradnje u nekom gradskom kvartu opasno je za stare, ali i nove zgrade.

Jedan od sudionika Vespine emisije u ponedjeljak navečer izjavio je da se ovakva tragedija ne bi nikada desila u Japanu ili u Kaliforniji, gdje je također velika opasnost od potresa, ali bez takvih posljedica jer se drže propisa o gradnji. U talijanskim medijima objavljene su u utorak neke zanimljive usporedbe koje o tome vrlo rječito govore i teško optužuju u društvo ukorijenjenu talijansku korupciju za pogibije u Aquili.

Tako je jedan bloger na internetskim stranicama rimskog dnevnog lista “La Repubblica”, podsjetivši da je potres u Aquili bio snage 6,3 stupnjeva i prouzročio preko 180 mrtvih i 1500 ranjenih, napomenuo da je prošlog lipnja u Japanu zabilježen mnogo jači potres snage 7,2 stupnjeva, koji je za posljedicu imao samo 13 mrtvih te 350 ranjenih. Tamo je svoje domove izgubilo 2000 ljudi, dok je u Aquili i okolici takvih bilo oko 70.000. On je napomenuo da je japanski potres prošle godine bio 30 posto jači od onog u Aquili i upitao kako je moguće da je on imao mnogo manje žrtava od ovog talijanskog. Bloger je napomenuo da zbog toga hitno treba otvoriti pitanje stanja stambenog fonda u Italiji, istražiti kako se poštuju građevinske norme u seizmički nesigurnim područjima te kako se uopće treba odnositi prema u poštivanja sigurnosti i u drugim sferama. Italija je nacija koja je svjetskoj baštini u sferi kulture dala mnogo, ali je svojim građanima oduzela mnogo zato jer nema kulturu poštivanja propisa čak i u sferama gdje pitanje poštivanja propisa znači – izbor između života i smrti.

Advertisements